Danko Angjelinovi, Trifun uki, dr Hugo Klajn, Borivoje
Nedi, Sima Pandurovi, Aleksandar Petrovi, Ztvojin
Simi, Branimir Zivojinovi, Velimir Zivojinovi
Kultura
1966.
Z A B U N E
D V A V T T E Z A I Z V E R O N E
U K R O E N A Z L O A
V E S E L E Z E N E V I N D Z O R S K E
Izgleda neizbeno da mašta i oseanje stvaraju mitove oko liikova
neobinih i velikih ljudi, i toliko ih katkad pre- obraze da ovi im
aju m alo, nem aju nimalo, slinosfti s ori- ginaLorrL Odista, neki
put se u tome ide tako daleko da se od- rie i postojanje originala,
ili se bar sumnja u njegov identi- te t Ko je, n a prim er, bio
Sokrat: je li on oddsta postojao, ili je sarno fik cija Iz
prie? Ili, da li je baš Homer spevao besmirtne epove koje m u
pripisujem o, il l je pak to uin io ne- ko drugi? Jedan humocrtista
duhovito je primetio da ljudi rado pale sveicu pre likom
veldkana, all da ta „osvetljenja“, kao svee i kanila pred ikonama,
tvore takvu pustoš da se, od mnogog ima, lik vdše ne moe
raspoznati.
Tafeo se dogodalo da se i oko Sekspirovog im ena 1 lika stvori mit,
i, uprkos injenicama, stvorene su, pa se i danas stvaraju
fantastine prie o pravome autoru pozorišnih ko- mada koji prolaze u
svetu pod imenom Viljema Sekspira. Jer izgleda udesno i nepojmljivo
da je jedan deak iz provin- cije, sin nepismenih roditelja, koji
nije završio ni mesnu „gramatiku ŠkoiLu", jer ga je otac morao
uzeti sebi na zanat; koji neškolovan, „znao malo la tinsk i i još m
an je grki“; i koji se, grlom u jagode, zaputio u London, u
pozorište — dni so, eto, besmdsleino veravati da je taj
stratfordski seljak mogao da poetane najvei pesnik, koji je, po
reima Viktora Igoa, „posle Boga najviše stvoirio“. Zar ne bi bilo
pirdrodnije, i lepše, da je sve te udesne dram e napisao, recimo,
Fransis Bekon, filosof, ueni lord kancelar, bamn od Vemlama itd.,
kao što se teza o tome odista dugo, i besmisleno, odravala u
AmericL i Evropi, iako Bekon niije bio nimalo pesniik, ve suta
suprotnost poeziji? Ili, recimo, da je pisac tih drama
IX
Viljem Stanli, erl od Darbija, kao što to danas vrlo ueno dokazuje
Abel Lefran, profesor u Francuskom ikoleu, jer „otkuda je malo
školovani deak iz Stratforda" mogao imati tako bogat latinizovan
renik, poznavati ratpu vetinu, soko- larstvo, maiju, dvorske obdaje
itd.?
Ovakve nastrano6ti izazlvaju sleganje ramena ill osmeh, i niko im u
SekspLrovoj otabini ne pridaje znaaja. dvesta godina marljivog
arhivskog istraivanja pokazalo je da podaci za Sekspirovu
hiografiju nisu taiko oskudni kao što se obino misli, i da, na
osnovu pouzanih i veradostojnih dokumenata, znamo mnoge vane
podatke iz pesmkova i- vota: dabume krštenja i smrti, okolnosti pod
kojima je stupio u brak, o deci koja su iz toga braka roena, o
raznim nova- niim i poslovnim poduhvatima, o hroonološkom postanku
nje- govih knjievnih dela, i tome slino; osm toga, postoje o njemu
i mnoga saopštenja njegovih savremenika; i najzad, postoje
njegova dela, koja su za njegova ivota bila štampana, kao i ona,
oelokupna, koja su objavljeina sedam godina posle njegove smntL
Prema tome, aaiko se nit ovde-onde prekida, iako ne znamo sve što
bdsmo elell da znamo o pesniku, —a to esto ne znamo niti moemo
znati m o mnogim drugim znamenitim ljudima ak i dz blie
prošlosti — danas nema ozbiljne teškoe da se pesnikov lik sagleda u
celini, a najma- nje ima razloga da se sumnja u njegov
identitet.
I
Viljem Sekspir roen je u mesecu aprilu 1564. u Stratfor-
du-na-Evomu, malenoj vanoišici, u grofoviji Vorik, u srcu seoske
Engleske. On je bio tree od osmoHo dece svojih - ditelja, Dona
Sekspira i Meri roene Arden, potomaka far- mera iz oblinjih
sela Sniterfilda i Vilmkota. Don, vecrovatno nepismen, zemljoradnik
i Slobodan vlasnik malog poljskog dobra, bavio se rukaviarskim
zanatom i ptrodajom ita, vune i drvene grade, i uavao je kod svojih
sugraana ugled valja- na i sposobna eoVeka, pa je bio odbomik a
pofom i predsed- nik stratfordske opštine. Docnije, meutim, izgleda
da je za- u novane teškoe: bio je tuen zbog duga, osloboeti da-
vanja priloga za mesnu sdirotmju, prodao je jedan deo ima-
X
nja, i bio je optuen što ne dolazi u crkvu „ što zakoni njenog
yeHdanstva propisuju". Posle njegove smrti, 1601, u vlasnitvu
porodice ostala je samo kua u ulici Henli, koja se i danas pokazuje
posetiocima kao kua u kojoj je, navodno, pesnik roen.
Stratford je tada imao oko hiljadu i pet stotina stanov- nika koji
su se bavili zanatima tooji su odgovarali potreba- ma okodnog
seoskog stanovndtva, a uz to obraivali su zem- lju i gajili stoku.
Prema jednom savremenom opisu, to je bio lep i uredan trišni
gradi, poploanih uldjca, sa drv ore- dima brestovai, sa mnogo cvea
u vrtovima i dvarištiina, sa uredinim i istim kuama pored zelenih
obala pitomog Evona, i sa njivama, pašnjacima, proplancima i šumama
u nepo- srednoj ofoolini. Kroza nj su prolazili veliki puitovi koji
vode u Oksford i London, u Kotventri i u Bermdngam, a u njegovoj
blizind nalazlli su se isto rijsk i zamkovi Vordk i K
enilvort i Koventri, koji su hill pozotmica nekih najpresudnijih
zbiyanja u ivotu engleskog naroda. Pored crkve Sv. Trojice, sa slu-
bom i propovedima na engleskom jeaaku, u gradu je postojao i esnaf,
osnovan ve u trinaestom veku, kojd se na više nai- na starao o
njemu, pa je, izmeu ostalog, izdravao i mesnu „gramatiku škohi", u
kojoj su uenicd sticali ne samo osnov- na znanja pismenosti ve i
dohro poznavanje latmskog je- zika. Graani Stratforda cemli su,
izgleda, školu, jer su svoje uitelje, magistre iz Oksforda, plaali
više nego što su tada bile uohiajene nastavnik e nagrade ak i
u znam enitim školama Itona. Poele pripreme, deaci su govarili
lajtinski sa svojim nastavnikom, prevodili tekstove na engleski
jezik, pisaia sasrtave na laitmslkom, i ita li ela Seneke,
Te- rencija, Plauta, Cicerona, Vergilija, Ovidija i Horacija. U toj
školi, smatra se, uio je i mladi Sekspir, verovatno od svoje seme
do trinaeste ili etmaeste godine, kada ga je otac, zbog svog
nepovoljnog imovnog stanja, rano uzeo k sebi, na zanat.
U jesen 1582. Viljem. Sekspir oenio se Anom Hatevej, keri jednog
„slobodnog seljaka“ iz oblinjeg zaseoka So- teri, koga je imala
nešto novaca, no koja je bila starija od njega: on je imao
osamnaest, ona dvadeset i pet godina. Ve u prolee 1583. roena im je
ki Suzana, a dve godine doc- nije roeni su blizanci, Hamnet i
Dudita. Hamnet je umro u dvanaestoj godini, 1596; Dudita se ndala
za Tomasa Kvi-
X I
nija, vinarskog trgovca i obrazovana oveka, sa kojim je imala troje
deee, ali nijedno od njih nije ivelo due od dva- deset godina;
Suzana se udala za dr Dona Hola, lekara, i im ala je sa njim ker
Elizabetu, j© ivela do 1670; njenom srnru uga&ila se pesnikova
loza.
N ije poznato šta je radio ni gde je boravio m ladi Seksp ir
u toku sedam ili osam godina, od roenja blizanaca, 1585, do
prvog pom ena o njem u u Londonu 1592. P redanje kae da
je m orao da bei iz S tratforda od odm aze mesnog vlaste-
lina ser Tomasa Lusija, iju je divlja lovio i još spevao o njemu
šaljivu baladu kad je ovaj uzeo da ga suski progoni kao
zverokradicu; dalje, da je bio uitelj, verovatno „priva- tni“, u
nekom vlastelinskom domu, i da je moda, po obiaju vremena, putovao
u Italiju kao pratilac svoga uenika; i naj- zad, da je obavljao
sitne poslove u pozorištu u Londonu. To su, dabogme, nagaanja, na
jran ija takv a kazivanja potiu tek iz prvih biografskih pokiuaja
poertkom osamnaestog veka. Meuitim, 1592. godine, Robert Grin,
dramski psac, obja- vio je jed an spds u upozotrava svoje aikadem
ski ško- lovane drugove da se uvaju glumaca i novih neškolovanih
pisaca, m eu kojim a je i „ skotrojevika V rana ulepSana
naSim perjern**, koja „zamišlja da je jedini Binotreeac u ze- m
lji“. A lim ja se jasno odnosi na Sekspira, kovanica ,,bi-
notresac**, ahakescene, tresti pozamicam, nainjena je pre ma
pesnikovom prezirnenu, Shake-speare, tresti kopljem. Prema
tome, iz ovog prvog pismenog podatka posle 1585. saznajemo da je
Sekspir u Londonu, i da je glumac i dram- ski pisac. To
potvru<je i izdava Grinovog spisa H. Cetl, koji se iste godine,
u jednom svom spisu, javno izvinio Sek- spdru zbog svog udela u
napadu na nj, rekavši tu, izmeu ostabog: „To mi je ao, kao da je
prvobitna greka moja greška, je r v ideo sam i sam da je njegdvo
ponašanje is to onako ljubazno kao što je i umetnost kojom se bavi;
a osim toga razni ugledni ljudi posvedoili su o njegovoj
ispravnosti u poslovanju, Što dokazuje njegovu estitost, i o
njegovoj mi- loj ljupkosti u pisanju, što svedoi o njegovoj
umetnosti.u NekoLiko godina docnije, 1598, Fransis Minis, u
delu Riznica duha, kae da je S ekspir >rmeu
Englezima n ajbolji u obema vrstama pozorista“, u komediji i
tragiediji, i, pored njegovih poema i „slatkih soneta“,
navodi i dvanaest dotad napisanih
X II
drama. „Muze bi govOrile Sekspirovom divno uglaanom fra- zom, kad
bi htele da govore engleski!“, kae Mirs.
Knj izevni rad Sekspirov obuhvata dvadeset godina, pr i -
blino od 1592. d o 1612. godine; za to v rem e nap isao je d
v e ve- l ike narat ivne poeme, Veneru i Adonisa (1593) i
Otmicu Lu~ krecije (1594), zbirku od 154 soneta,
objavljenu 1609, ali na- p isan u pre 1600, i trid ese t še s
t d ram a, kom edija, is to rija i tragedija. Z a lju b ljen
i p oklon ik (1599) je zbirka od dvadeset i jedne
pesme, od kojdh je samo pet nesumnjivo Sekspirovih; Feniks i
grlica (1601) je mistina poema koja je objavljena u dodaitkn
jedne knjige st ihova Roberta Cestera, i tek je moguno, ali ne i
izvesno, da je Sekspir autor (te poeme; Tubalica zaljubljene
(1609) objavljena je na kraju zbirke Sekspirovdh Soneta; to
je i l i njegovo vrlo rano delo i l i je tud pesn ik i sastav
. O sam naest d ra m a b ilo je š tam pano „p ira t- ski“, bez
odobrenja autora, u tzv. kvarto-izdanjima; one su b ile p reš
tam p an e v iše p u ta za v rem e pesn iko va ivota, a sve zajedno
objavl jene su prvi put u tzv. Prvom fol io- izdanju , 1623,
zaslugom dvojioe Sekspirovih drugova-glumaca. U ovu dragocenu
knjigiu, i j im izdava ima treba zahvaliti što su te drame u
potpunosti saiuvane, ni je unesen Perikle, verovatno zato što su
prire iva i smatral i da drama nije Sekspiiova, il i je to tek
manjam dedom. U svakom sluaju, Sekspirov kanon pr iznaje t r ideset
i šes t drama iz Prvog fol i ja kao nje govo autentino dramsko
delo.
Prvi origiinalan Sekspirov komad, N enagradeni ljubavn
i trud, verovatno je bio prikazan tek 1594, kada je
njemu bilo trideset godina; uskoro posle toga, moda iste godine,
napi sao je t ragedi ju Rom eo i D ulije ta , i b io je odmah
pozdrav- ljen kao veliM dramski pesnik; Miirs, u svojoj pohvali,
1598, pom in je R om ea i ulijetu
medu onim del ima sa koj ih je Sekspir „najodliomji medu
Bnglezima", a dramsilct pisac D. Marston, 1599, veli da
„zaljubljeni sada samo govore o Ro- meu i Dulijeti“. Ubrzo, Sekspir
je stekao podršku i prija- tel js tvo mladog erla od Sauthemptona,
kome je posvetio obe svoje poeme, i koji je bio jedan od
najobrazovanij ih mladih ljudi na Elizabetinom dvoru. Verovatno je
da tome svome p rija te lju Seksp ir dugu je p rep oruku d a
n a d v o ru prikae dve predstave, o Boiu 1594, kuda je i otišao
zajedno sa dvojicom najslavnij ih giumaca toga vremena, t ragiarom
Ri-
XIII
ardom Berbedom <i kom iarom V iljemom Kempom. N e zna se šta su
oni tom pri l i lkom igral i , al i postoj i dokument da su t i i g
lumca bi la p laema za te dve predstave t r inaes t funt i i neš to
više, i da je to j na g rad i kra l jica , inae vr lo šk r ta ,
dodala još šest fu n ti i neš to više, kao osob it znak svoga
zadovoljstva, tako da je ukupna svota iznosdla dvadeset funti , š
to je bi lo ravno godišnjoj plat i dobro plaenog stratfordskog u i
tel ja . No, v an ije nego d v o r i p lem stvo, š iroke n
aro d n e m ase p ri- hvait i le su Sekspirovo pozorište: ima
dokaza o tome da su u tok u SekspiroVa ivota, i sve d o 1642, ka d
a su nared bo m pu ri- tanskih vlast i sva pozordšta u Londonu bila
zatvorena, nje- govi komadi privla i l i u pozorište mnogobrojne
gledaoce, koji su ispunjavali sva mesta, do poslednjeg. To
pozorište, podig- nuto 1599. i nazvano , ,Glob“, moglo je da primi,
po tvrenju savrem enika, dv e po do t r i hi l jad e gledalaca. V
eliku po pu- lam os t Seksp i rovu k od n jegovih savrem enika moda
na jbo l je p o tv ru je PredgoV or izdavaa ob jav ljen u P
rvom foliju , 1623: „Velikoj raznovrsnosti italaca: od
najsposobnijih do onih ko ji tek u m eju d a s r iu . . . zna jte,
ov i su komadi ve isprobani, i izrald su svaku kri t iku. . . Citaj
te , s toga; i po- navljaj te , opet i opet: pa ako vam se onda ne
svide, zacelo ste u nekoj oevidnoj opasnosti , kad ne
razumete.“
Hronološki, Sekspirovo dramsko delo, po E. Daudenu, nastalo je
ovim. redorn: u prvom razdoblju, priblino od 1590. do 1595/96,
Sekspir prepravlja za pozomicu stara dela, naro- i to dramske
hronike , a l i i p i ie prve samostalne drame, komedije:
Zabune, U kroena zloa, Dva viteza iz Verone, i N
enagraeni Iju bavn i trud ; i s tor i j ske drame: H
enri V I (tri dela), i Riard III; i t
ragedije: Ti t Andron ik i R om eo i
ulijeta . Ovaj prvi period Dauden naziva , ,U
radionici" i kae da je to doba „uenja i ogledanja" , a pesnik je
„vredan al i i veseo i h ra b a r uenik “. D rugom razdoblju, od
1595. do 1600 , pripadaju velike i vedre komedi je : Sn
ovienje u no ivan jsku, M letaki t rgovac, Mnogo vike ni oko
ega. Kako vam drago. Bogojavljenska no , i Vesele ene
vindzorske; istorije: Riard 11, K ra lj Dzon, H
enri IV (dva dela), i H enri V
. Dauden naziva ovaj period , ,U svetu“, jer „Sekspirova
uobrazil ja po inje da zahvata iz s tvamog ivota , da razumeva svet
i l jude u njemu“, a n je- gavo delo postaje „snano i jedro“. Tree
razdoblje, od 1601.
X IV
do 1608/9, is t ie se du bo kim sum orom i oseanjem tragino sti
ivota, koji prelaze u istinsko oajanje d ogoren pesimizam; tu spada
ju ve l ike t ragedi je : J v lije Cezar, H am let, Otelo
, Kral j L i r , Makbe t , A n to n ije i K
leopatra , K oriolan i Timon A tin ja n in
; dsto tako i sat ir ina drama Trail i Kresida, i dve
„mrane komedije", Sve je dobro što se dobro svrši i Mera
za m eru. Ovaj period Dauden naziva „Iz dubina", i kae
da pesn ik sa d a isp itu je „n a jm ran ije i n a jtu n ije
s tran e lju d - skoga srca“ i „prouava veliku tajnu zla“. Cetvrto
razdoblje, od 1609. do 1612, naz van o „rom an ticno “ i ,,pos ledn
je“, sad ri t rag ikom edi je i li rom ant ine d ra me: Simbel in ,
Zimska bajka, Bura, (Perikle?), i romant inu is
tor i ju H enri VIII . Dauden je ovo razd o b
lje nazvao „Na v isinam a", je r S eksp ir se sada iz „metea i muke
poslovanja, iz mraka i t ragine misteri je , iz mesta okuenih uasom
i zlo inom, posredstvom snage l ju- bavi, uzneo u i ste i v
ed re v is in e“.
II
Sekspirovo dramsko delo , napisano pr ibl ino uzev u toku
poslednje d ecen ije šesnaesitog i p rv e sedam naestog veka,
na- stalo je za v rem e v lad av in e k ra lj ice E lizabe te
(1558—1603) i z a v rem e v lad av m e k ra lj a D em sa I
(1603—1618). O pšta atmosfera ovih dveju vladavina veoma je razl
ina. Elizabe- tino doba, nazvano , ,zlatno“, oznaava uspon narodne
snage, vedr inu i opt imizam; Demsovo doba, pak, karakter isu ma-
laksavanje, sumor i seta. Elizabeta je poslednji potomak dinastije
Tjudora^ rodene u krvi na Bosvortskom polju, 1485, i ja je mudra
politdka, posle okonanja dinasitikih ratova C rven e i B ele rue ,
1455—1485, uspostavdla sna m i sred išnu vlast i ojaala versko,
poli t icko i kulturno jedinstvo naroda. Dems, pak, prvi je iz
dinast i je Stjuarta, i njegova vladavina, samovdljna i
nepopularna, produbdla je jaz dzmeu dvora i Parlamenta, izmedu
„rojal is ta" i „puri tanaca", j sadrala je klice nezadovoljstva
koje e dovest i do gradanskih revolu- cija 1642-1652.
Prom enjena opš ta a tm osfera jedne i d rug e v ladavine ogleda se
i u Sekspirovom dramskom delu. Pre kraja Veka napisane su sve
velike komedije i is tori je (a ove druge,
X V
iako ,,tragine“, imale su svoj politiki i paitriotski smisao, kao i
svoju populamu i propagandnu „aktuelnost") , dok su u sledeoj
decenij i novoga veka napisane sve velike trage dije, kao i
romantine „tragikomedije" (koje su, opet, izraz popu lam og u
ku sa za jed an novi d ram sk i oblik ). Tako, godina 1600. ini
prekretnicu u Sekspirovom dramskom stvaralaštvu, i del i ga u dve
grape drama koje veoma razl ino s l ikaju po- zomicu ivota : najpre
vedr ina i s rdaan smeh; onda, sumor i seta, pa strepnja, uas i
oajanje. „Smeh, koji je dug i srdaan 1600, naglo prestaje, i više
se ne uje; tragine su ak i komedije koje slede posle 1600“, kae M.
Lus. Dve tragedi je koje pr ipadaju prvoj deceni j i , Ti t
Andronik i Ro meo i ulijeta, veoma se razl
ikuju od onih potonjih: A ndro n ik je prvi
Sekspirov pokušaj (ukoliko je delo njegovo) u oblasti tragedije, i
po svojoj surovoj bmtalnosti pripada tzv. „tragediji osvete"
Senekina tipa, jezivoj i krvavoj, koja je bila neobino p o p
u lam a u v rem e k ad je Seksp ir poeo d a piše; Rom
eo i ulijeta,. pak, v iše dram ska poem a negoii d ra ma,
obiluje razuzanom veselošu i komedijanjem. Dve ko medije koje pr
ipadaju drugoj deceni j i , Sve je dobro i M era
za m eru, nevesele su i tragine: jedna dirlj ivo
slika , ,bol p rezren e ljub av i" ; d ru g a licem erstvo 1
ok ru tnost v lasti, i raspravl ja o moralu . Tragikomedi je i l i
romant ine drame, koje okonavaju Sekspdrovo delo, bi le su tumaene
kao izraz fi losofske smirenosti i vedrine koje su ozari le pesnika
u po- slednjem periodu njegovog ivota. „Mraan oblak je prošao“, kae
Dauden, , , i nebo je vediuje i nenije nego ikad.“ Utisak koji na i
taoce ostavljaju poslednji Sekspirovd komadi jeste ovaj: ma kakva
bila njegova iskušenja i tuge i pogreške, on je izišao iz n
jih m udar, š iroka srca, spokojne du še . . Duh ovih poslednjih
komada je duh vedrine koja proizlazi iz prizn an ja lju d sk
e slabosti; sv i on i izraava ju duboko osea- nje potrebe kajanja i
dunost praštanja." Zabluda je , me- utim, raširena i populama,
uspostavljat i paralel izam izmeu hronologije pesnikovih dela i
hrondke njegovog linog ivota. Liton Stre i , analizuju i u jednom
znamenitom eseju Sek- spirove tragikomedije, kri t ikovao je
Daudenovo gledite o njima, i s pravom je upitao: „Da u ovome vil is
tanu imamo pravo da zapostavim o zle duho^e? Da li u ovom e
svetu snova smemo da zaboravimo na more?" Je l i pravo re i da je
Sek-
XV I
spir , /u nenom, uzvišenom duhu, u mirnom i spokojnom raspoloenju"
s tvarao Kral j icu u Simbel inu, i l i pisao prva dva ina
Z im ske ba jke?“ Stre i jev zakl jucak je da je Sekspir
u ovome, poslednjem, periodu oseao „dosadu prema svetu, dosadu
prema s tvamom ivotu, dosadu prema drami, dosau, u s tvar i , prema
svemu sem prema poezi j i i poetskim sno- v rn ia . . . S j ene s t
r ane , nadahnu t j e po le tom maš te da peva eterine pesme, a , s
druge, nagnan je opšt im gaenjem da povrem eno iz lije svo ju
apa tin ost u rei ogare n ja i estine." Tragikomedi je , s tvamo,
obojene su onom is tom atmosferom sumora i nezadovol j s tva ko ja
karak te r i še drugu deceni ju pesnikova s tv ara laš tv a ;
i p rem d a se sklopom , u m etn u tim za- b avam a — pesme,
plesa, m uzike i arobnih prizora — kao i svojim „srenim završeoima“
razliikuju od tragedija ko.je su im prethodile, one su u stvari
izraz onog istog sumomog i traginog raspoloenja koje se osea posle
1600. godine.
Zanimljivo bi bilo zinati šta je prouzroikovalo tu ogromnu p
rom enu raspoloenja. D a li je posredi neko pesnikovo op ako obo
ljenje, ne sren a ljuibav, sm rt u parodici, i l i razo - aranje u
pri jatel ja? Godine 1596. umro je Sekspirov jedinac, Hamnet; 1601.
pogubljen je erl Eseks, a sa njim zajedno bio je osuen na smrt pa
pomilovan i osuen na doivotno zato- enje mladi erl Sautempton,
Sekspirov pri jatel j i mecena; 1601. um ro j e pe sn iko v o tac
Don; 1603. u m rla je k ra lj ica Elizabeta; is te godine osuden je
na zatocemje vojnik, more- plovac i pesn ik ser V o lter R
ali; 1605. o tk riv ena je „b aru tn a zavera" katolika; 1607.
izbila je u Midlandu buna zbog ogra- ivanja zemljdšta; najzad,
Sekspirovi Soneti, objavljeni 1609, no napisani mnogo ranije,
ako bi bi l i autobiografske ispo- vesti a ne konvencije poetske
mode, bili bi , ,dokaz“ o tome da je pesnik, u vreme kad je sonete
plsao, bio nesrean u l jubavi i razocaran u pr i ja te l js tvo.
Vrlo je moguno da su neki nemili dogadaji imali ut icaja na
promenjeno pesnikovo raspoloenje, i da strašna mizantropija Timona
At in jan ina (1608) nije bez unutrašnjeg razloga. Sem
pomenutih, isitorija ne zna koji su to nemili dogaaji u ivotu
pesnikovu, Oko tajanstvene linosti „cmomainjaste gospode" iz soneta
127—152, n a prim er, kao m ogunog vin ov nik a pesn ikov ih
jada , s tvoreno je m nogo teo rija i nagadan ja . Taiko Ivo
r Braim, koji je iz pesnikova dela pokušao da izgradi njegovu
Sekspir l X V I I
biografiju , m isli d a je „cm o m an jas ta gospoa" u sam om
e srcu pesnikovom, i da je „godinama drala pesnika na mu- kama, i b
i la za n j l ik oboavan i mrzak" . Njen l ik .Braun na lazi u ne
kim Sekspdrovim delim a: to je Rozalina, p rv a l jubav Romeova; to
je opet Rozal ina u N enagraenom - bavnom t rudu;
to je prevr t l jiva . K res ida (Troil i Kresida, 1602); i
konano, to je Kleopatra (Antoni je i K leopatra, 1607).
Don Dover Vilsom misl i da se promena koja se opaa u svemu što je
Sekspir napisao posle 1600. moe objasnit i samo nekom linom l jubom
orom , je r l jubo m ora je m ot iv eti r i i li pe t dela iz ovog
razdoblja: Troil i Kresida, Otelo, Simbelin, Zimska
bajka i, donekle, A n to n ije i K leopatra.
Meutim, pesnikovd savremenici, kao i njegovi prvi bio- graf i u
seamnaestom veku, u raznim zapis ima koj i su sa- uvani, uvek ist
iu samo njegovu vedrinu, duhovitost i ve- selost. On je „slatki
Sekspir" (V. Kovel, 1595), „zlatousti Sek spir" (F. Mirs, 1598),
„medni Sekspir" (D. Viiver, 1599), ,,ple- meniti Sekspir" i „mili
Labud sa Evona“ (B. Donson, 1623). Don Maningam zapisao je, 1601,
jednu veselu i ne- s tašnu anegdotu o Sekspiru , koja je u is t i
mah i jedina autenti&ia anegdota koja je o njemu sauvana*; on
je „- ta m lepidu m " (T. P o rter, 1615); „njegov j e g en ije bio
Saljiv, i dnio ga je sklona veselosti , no mogao Je (kada je to
hteo) da bude svean i ozbiljan" (T. Fuler, 1643); „g. Sekspir je im
ao uroenu du ho vi tos t . . (D. Vord , 1629—1681) itd .
Premda je nesumnjivo da pesniko delo obino nosi pe- at i obeleje
pesnikove lifcnosti, njegov pogled na svet i ivot, a esto d spom en
n a lini do ivljaj, ipa k uzroke prom en i u k a ra k te ru
Seksp irov ih d ram a, k o ja je u p ad ljiv a posle 1600,
tre b a tra iti i d rugde: u p ro m en jen im druStveno-
politik im p rilikam a, „šibam a i ru g a n ju v rem ena" k o
je je „izišlo iz zgloba", kao i u promenjenom uJkusu gledalaca u
pozorištu.
Sa krajem stolea gasio se i vel iki zanos renesanse, jen jav
a le su one snage narod no g ivo ta ko je su,. u to k u
* „Trinaesti mart 1601. Jednom kad je Berbed igrao Riarda 3, on se
toliko svldeo jednoj gradankl da mu je zakazala da dode k njoj te
noi pod imenom Ri. 3. Sekspir, priuvši njihov razgovor, izišao je
ranije iz pozorišta, bio je ugošen, i pri svojoj zabavi, pre nego
što je Berbed došao. Kad prijaviše da je Ri. 3 pred vratima,
Sekspir ree neka mu odgovore da Viljem Osvaja dolazl pre Ri. 3.
Sekspirovo ime je Viljem."
X V I I I
šesnaestog veka, preobrazile l ice Engleske. Zdrav i svetovan duh
koji je uje inio narod 1 stvorio nezavisnu crkvu; zado- bio p
rev las t n a m oru i osvojdo nova tr iš ta i p rv e naseobine u
dalekim prekomors>kim zemljama; unapredio zanatstvo i udario
temelje industr i j i ; ukinuo manastire, podigao škole, i s tvorio
kn jievn ost koja, u poezij i i dram i, otada nem a prem ca —
m alaksao je, izvrgao se u sum njia vost i skep- t icizam, s jedne
strane, i u strog i sumoran puri tanizam, sa druge. Dok je reforma
crkve u šesnaestom veku izvedena p ro sto i lako, bez v ersk
ih rajtova k o ji su po tresali neke ze- mlje, u sedamnaestom veku
poli t ika, rel igiozna i moralna p ita n ja zauzdm aju p rv
o mesto , i vode konan o graanskom ratu. Sukobi koji soi nastali ve
poetkom stolea bili su izraz probuene svest i mlade i mone graanske
klase koja je zah tevala svo ja politik a p rav a i ekonom
ske povlastice. Si imo m i du h pu i i tan stva , koji, s jedne s t
rane, oduzim a ivotu veselost, vedrinu i radost, a, sa druge, vidi
mater i ja lnom bogaenju dokaz i po tv rdu „boanske m
ilosti", u d ario je bio svoj peat na sve vidove savrem enog
ivota.
Drama ovog perioda prikazuje sa podsmehom il i gae- njem
sukobljavanje druStvenim redovima, pohlepu i l ice- merstvo, sujetu
i rasipništvo, ne štede i pri tom ni samog vladara. U jednom pismu,
1604, francuski ambasador izve- štava da „glumci glavnoga grada"
prdkazuju kral ja Demsa na pozornici , a „njeglova supruga
prisustvuje t im predsta- vama, da bi uivala u ismejavanju svoga
supruga". U dru- gom jed no m pdsmu, 1605, kae se: „glum ci se ne
uz dr a- v aju d a prik azu ju n a svojoj pozo rnici ceo tok ovog -
dašnjeg vremena, ne š tede i n i kra l ja , n i dravu, n i re l ig
i ju , i to sa takvom slobodom, da se svako ko god ih uje mora up
laši t i“. Sekspirove dram e, kao i d rug a dra m ska del a ovog
perioda, izraz su tog opšteg raspolotenja, d u h a i n arav i
v re mena. Pozomica je odista slui la kao „izvod i kratka hronika
vremena", i bila je „ivi komentar" dogaaja' , raspoloenja, i atm
osfere koji su v ladali na velikoj pozornici ivota:
Prostrana svetska pozornica prua Prizo ra tunih više nego glum a U
kojoj ml se pojavljujemo.
(Kako vam drago, , 7)
U svoj im komedi jama i t ragedi jama Sekspir je davao tu a tm
osfera vremen a, raspoloenja i in teresovan ja š irokog kruga
gledalaca, a ona su se mogla podudarat i i sa njegovim vlast i t
im. Kad je atmosfera bdla vedra, vedre su i vesele b ile i n
jegove kom edije; kad je n as ta la prom ena, došle su mrane i
teške tragedije. I l i rska l jubavna poezija el izabe- tinaca, kae
ser Volter Rali, bila je, „ majsko jutro“, dok „pesme Demsovih
kaval jera bl is ta ju s ja jem adiara na cmoj
pozadini".
III
Kad je Šekspirovo knj ievno delo s teklo populamost , i kad
je i s&m stekao, u vidu nagrade, znatan udeo u pri- hodima
pozor išne druine kojoj je pr ipadao kao glumac i pisac, on
se vratdo u svoj ro d n i g rad i i povukao u m iran ivot,
verovatno 1610, ili 1611. godine. Ve ranije, 1597. bio je
kupio, za svo tu o d šezdeset fun ti, d ru g u po veliin i kuu u
Stratfordu, kao i zemlju i pašnjaike. Godinu dana, pre toga, 1596,
dobio je bio grb i pravo da se nazove dentlmenom, blagorodnim
gospodinom koji ivi od svojih prihoda. D eviza na grbu, sa kopljem
i sokolom, glasi N o n Sans Droict, a grb je u stvari
bio podaren njegovom ocu Donu, zato što je „njego ve rodi te l je i
pre tke unapredio i nagradio kra l j Henr i VII za nj ihovu hrabru
i vemu s luzbu“. Sekspir je odis ta sad iveo kao im uan ovek,
kuevLasnik i zem ljoposedn ik. Njegovi susedi obraali su mu se
katkad za zajmove, kad su bi l i u nevolj i , i l i su ga moli l i
da se zauzme za nj ih u Londonu. On im je iz lazio u susre t, im a
više po datak a o tom e d a je morao i da se pojavl ju je na sudu
kao tui lac u sporovima novane prirode. Don Vord, sveštenik
stratfordski, zabeleio je (1662—1668) d a je S eksp ir
„trošio oko h iljad u fu n ti godišnje,- kako sam cuo“. Svakako,
njegovi prihodi kao glumca, pisca, i suvlasnika pozor iš ta nisu bi
l i neznatni , n i t i u tome ima ieg neobinog, jer je poznato da
su i neki drugi glumci imal i znatne pr ihode: Edvard Alejn , na pr
imer , g lumac su- p am ik e pozorišne druine, dve godine m
la i od Sekspira, ostavio je deset hi l jada funti kao svoje
zaveštanje za osni- vanje jedne škole i jednog milosrdnog
doma.
x x :
U toku pet i l i šest godina koje je proveo u Stratfordiu do svoje
smrt i , Sekspir je nesumnjivo odlazio katkada u London, pa je i
tamo kupio jednu kuu, 1613, no pozorištem se nije više aktivno
bavio, pa je i svoje pozorišne udeonice bio prodao. S vremena na
vreme dolazi l i su mu u goste njegovi knjievni pri jatel j i iz
Londona, i Don Void, pedesetak godina posle S eksp irove sm
rti, zabeleio je d a su „Sekspir, D rejton i Ben Donson im ali
veseo sastana k, i ka nd a su prevaSe pili , jer . Sek spir je um
ro od vru ice k oju je ta d a dobio“. U stvari, to je b ilo h
lad n o ptrolece 1616. godine, i verovatno je posredi bio neki
nazeb i l i zapaljenje. Umro je , verovatno, n a svoj pedeset
d ru g i rodendan , u u to rak 23. apri la . Iza njega su ostal i
njegova udova Ana, sestra Doan, keri Suzan a i Dud ita, u n u k a
Elizabeta, 1 un uc i Riard, Tomas i Sekspir . Ve i deo svog imanja
Sekspir je ostavio svojoj starijoj keri Suzani, ko ja je ivela u
Stratfordu . 2eni je ostavio samo „drugi najbolj i krevet“, moda
zato što je A na b ila m an je sposobna d a u p rav lja im an
jem nego ki Suzana, i jem je s taranju majka bi la preporuena.
Mlada k i Dudita is to je tako bila zbrinuta, a unuei Elizabeti
ostavio je najve i deo srebmog posua. U svojoj poslednjoj volj i
Sekspir ni je zaboravio ni svoje pri jatel je: t roj ici svojih
drugova glumcima Riardu Berbedu, Donu Hemingu i Henri ju Kondelu
zaveštao je po 26 ši l inga i 8 penija da kupe sehi spomen-prs
tenje . Is to tako ostavio je manje svote i nekim svojim
prijateljima u Stratfordiu.
Sekspir je sahranjen u crkvi Sv. Trojice, kod oltara, u Stratfordu.
Na plo i koja pokriva grob urezani su stihovi: „Fri jatel ju dobri
, Hrista radi , / ne diraj prah koji je pokopan ovdel / Blagosloven
neka je onaj ko pofi tedi ovaj kamen, a prok let ko pom eri m
o je kosti.“ N eki ,,g. D uad al“, koji je posetio S tra tfo
rd 1693. saoptio je u jednom pism u d a m u je crkvu „pokazao
crkvenjak star preko osamdeset godina** i da mu je kazao da je t e
s t ihove napisao sam pesn ik , i da se „niko iz s t r aba
od go rn je k l e tve , i ne usuu je da d i r a t u nadgrobnu plou,
iako su njegova ena i ker i usrdno ele le da poivaju sa njim u
istom grobu“. Sledee godine, 1694, posetio je S tra tfo rd
jed an oksfordsk i dak, V iljem Hoi, i u pism u jednom svom p
r ija te lju tum aio je te stihove ovako:
X X I
Sekspir ih je takve sastavio zbog grubih neznalica, grobara i
klisara, koji bi, da nije kletve, posle izvesnog vremena izbacil i
njegove zemne ostatke u oblinju kostumicu, koja m u je b ila
grozna i odvratna . N a sevem om zidu crkve, a iznad groba, nalazi
se Sekspirovo pop rsje, izraeno i po- stavljeno sedam godina posle
njegove smrti . Epitaf ima najpre latinski dvostdh, koji
glasi:
ludicio Pylium, genio Socratem, arte Maronem: Terra tegit, populus
maeret, Olympus habet. (Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat,
po umetnostj
Vergilije: Zemlja pokriva, narod tuguje, Olimp ga ima.)
Onda sledi šest nespretnih st ihova na engleskom:
Stani, prolaznie, zašto hltaš tako? Citaj, ako umeš, koga je ziobna
smrt stavila Pod ovaj spom enik: Sekspira, s kime je 2lva priroda
um rla: ije ime kra si ovaj grob Mnogo više nego cena: jer sve Što
je on napisao Ostavlja ivoj umetnosti da bude samo sluše
njegovom
duhu.
N ajs ta riji od Sekspirovih b iografa, u sedam naestom veku,
To m as F u ler (1608—1661) kae da je S ek sp ir bio up ad ljiv
prim er o ne istine d a se pesnik n e s tv a ra nego se rada,
i d a su u njemu bila ujeddnjena tri velika pesnika, Marcijal, Ovi-
dije i Plaut; drugi, Don Obri (1681) kae da je bdo „lep i dobro
sazdan ovek; pr i ja tan u društvu, i Vrlo hi t ra duha. . .
Njegove kom ed ije ivee dokle god lju d i b u du razum evali
engleski jezik, jer pi ikazuju m o r e s h o m i n u m “
Ovakvih za- pisa sav rem en ik a — pisam a, zabeleaka,
pohvala, posveta i si. — ima pedeset i osam u znam enitom d elu ser
E dm unda embersa, V. Sekspir, prouavanje problema i
injenica, 1930; sem ovih. C em bers donosi još dvadeset i d
va zapisa n apisana u sedamnaestom veku. Pisci onih prvih su, da
navedemo sa mo neke najpoznati je , Edmund Spenser, Tomas Naš,
Robert Grin, Majkel Drejton, Fransis Mirs, Don Marston, Gabrijel
Harvi, Don Viver, Ben Donson, Don Vebster, Tomas Hej- vud, Fransis
Bomont; a onih drugih: Don Milton, ser Vil jem Davenant, Don
Drajden, Edvard Revenskroft, pisci i pes- nici . No najlepšu
pohvalu Sekspiru napisao je njegov drug
X X I I
i prijatelj , pesnik i dramski pisac Ben Donson: „Uspomeiii mog vol
jenog psca, g. Viljema Sekspira d onom e što na m je on ostavio",
objavljenoj u prvom izdanju celokupnih Seks pirovih d ram sk
ih dela , 1623:
Dušo ovog doba! fHvalo! radosti! Diko pozornice! Mo]
Seksp i r e J . . .
< Spomenlk ti si bez nadgrobnog kdma, I uvek iviš dok tvoja
knjiga ivi. I dok je u nas duha da je itamo.
Likuj, Britanijo, ti imaš pesnika Kome sve scene Evrope poštu
duguju! On nije pripadao jednome dobu Ve svim vremenima.
Takav je, u kratkom pregledu, bio ivot i rad Vil jema Sekspira ,
sagledan na osnovu utvrenih in jenica i podataka. Takva Sekspirova
biografi ja s lae se, uglavnom, i sa sauva- nim predanjem o
pesnikovom ivotu: pa zato , kao š to kae jed an od
najverodosto jm jdh njegov ih biografa, ser S idn i L i: „Dokle god
Sekspirov jezik ne bude mrtav, dokle god engle- ski jezik postoji i
l judi ga razumeju, besmisleno je izraa- vati sumnju u
tradicionalno primljene injenice o Sekspiro- vom toku ivota."
IV
Svake godine desetine hi l jada poklonika iz svih krajeva sveta
dolaze u Stratford-na-Evonu da borave nekoliko sat i i l i nekol
iko dana u tome mestu u kojem se rodio i umro najve i dramski
pesnik, Vil jem Sekspir . Da je to neki vel iki grad, i l i da se
on mnogo promenio za poslednjih tr is ta i pedeset godina,
verovatno bi se stranac, došavši u nj, oseao kao u svakom novom
mestu. Ovde su, pak, sve asocijaci je udruene sa pesnikom i
njegovim delom, i oveka obuzima neobino oseanje zajedništva. Dok
putujete vozom kroz l isnate gajeve Voriika, uzbueni ste i obuzeti
radosnim ocetoLvanjem; prola- z i te pored m esta bogat ih is tor
ij skim uspom enam a; i kad posle troasovne von je ugled ate
stanini na tpis: Stratford-u po n Avon, to vam je ime tako l i t e
ra rno pozna to da vam je sad
X X III
never ica da ga odis ta vidi te napisana debel im crnim s lovima na
beloj s taninoj tabli , kao i tol ika druga imena eleznikih stanica
. To se oseanje još v iše pojaava kad uete u grad: idete u l icama
koje se zovu is t im imenima koj im su se nazi- vale u Sekspirovo
doba; pre lazi te preko Evona is t im onim kamenim mostom kojim je
on prolazio; lepo vidii te da se ta prost rana ul ica tamo zove
Henl i , i znate da se u njoj na- lazi kua u kojoj se pesnik rodio;
tamo dal je je Gramat ika škola u kojoj je on u io; još malo nie
dole, pored same , podie se K ra lj evs ko spom en-pozorište;
a sam o m alo da lje , opet pored same reke, u senci ogromnih l
ipa, vidi te crkvu Sv. Troj ice , u kojoj je pesnik sahranjen. Oko
vas je huka i mete modemog ivota: putnici razndh fizoonoirmja i sa
raznih ge- ografskih širina, bliskih i dalekih; automobili i udobni
i raskošni autobusa; hoteli , veliki i mali, i restorani; mnoge
trgovine u koj ima cveta prava mala indust r i ja u vezi sa uspom
enom na pesnika, sa nj egovim delom i n jegovim rod- nim krajem: sl
ike, poprsja, albumi, spomeni, knjige, tuma i , i vodiL Odista, ceo
gradi sa svojim zgradama, ulicama, t rgovima, sa rekom koja prot ie
kroza nj i sa predelom koj i ga okruuje , udruen je sa uspomenama
na pesnika i n je- govu porodicu, i doarava atmosferu njegove rane
sredine.
Za manje od dvadeset godina posle Seikspirove smrti Stratford je ve
bio poznat kao „mesto vrlo uveno zbog ro- denja slavnog Vil jema
Sekspira", a u toku slede ih sto godina izvestan broj pisaca
zabeleio je mesno predanje o njemu. No veliina Sekspirove um
etnosti b ila je p rizn a ta i ocen jena tek u osamnaestom veku,
kada su N. R6, A. , L. Tiobold, dir Donson i dr. redigovali i
izdali njegova dela, a glumac Devid Garik oiveo ih na pozornici.
Garik je, 1769, organizo- vao u Stra t fordu prvi Sekspirov Jubi le
j , pros lavu koja je t ra ja la t r i dana, a l i tek s to godina
docni je obnovl jeno je pra vo interesovanje za Sekspira, i, 1879,
otvocreno je u Stratfordu p rv o Spom en-pozoriste, i tim e
je u s tan ov ljen S tra tfo rd sk i fest ival . Ta proslava po
inje na dan 23. apri la razvijanjem zastava svih naroda, a potom
cvetna povorka ide od pesni- kove kue u ul ici Henli do groba u
crkvi: u nedelju najbliu 23. apri lu dri se pomen i Sekspirova
beseda; potom se prire- duju razne igre i zabave, a u Pozorištu se
igraju Sekspiro-
X X I V
ve drame: te predstave nekad su se davale u toku nekol iko dana, pa
onda u toku nekol iko nedel ja , a danas se igraju u toku šes t
meseci , od apr i la do oktobra , pred uvek prepunom dvoranom novog
modemog pozorišta, otvorenog 1932. godine.
O knjievnom ugledu koji je Sekspir uivao kod svojih savremenika
svedoe mnogobrojna pr ikazivanja njegovih dramskih dela , u pozor i
tu i na dvoru; mnoga izdanja nje govih pesnikih i dramskih dela;
pokrovitel js tvo velikaša kao što je bio Sauthampton, i pri jatel
js tvo knjievnika i uenog oveka kao što je bio Ben Doonson, kao i
mnogobrojm. iskazi njegovih savremenika o njemu. Najzad, to svedo i
i prvo izdanje njegovih celokupnih dramskih dela, Prvi folio, 1623,
koje je u sedamnaestom veku bilo još tr i puta preštampano, 1632,
1663. i 1685. godine.
U osamnaestom veku rad s t runjaka u Engleskoj bio je najvema
usmeren na ureniki posao utvrdivanja i emen- da cije tek sta k m
jih i ne jasnih , ,kvarto“ i „folio" izdan ja; marl j ivom radu i s
renom domil janju ovih urednika svet duguje zahvalnost za današnj i
bezmalo potpuni i jasni tekst ovih drama, kao što prire iva ima
Prvog fol i ja duguje neiz- mernu zahvalnost š to su one u svom
ukupnom broju sa- ftuvane.
Romant iarska kr i t ika devetnaestog veka razmatra la je s§mo
delo, i trudila se da objasni „tajnu" Sekspirovo'g geni- ja,
n jegovu „vddovitost i boansku mo", i d a psih oloki pro- tuma i i
etiki oceni njegove likove. Ta kritika, kojoj je na eiu stajao
pesnik i krit iar S. T. Kolrid, u inila je vrlo mnogo da se stvori
kult Sekspira, zadivljeno oboavanje koje pesn ika uznosi m
altene u n ad lju d sk e visine. „Englez koji bez poštovanja,
ponosnog i p unog ljub av i poštovanja, moe d a izust i ime Vil
jema Sekspira, postaje diskvalif ikovan za svoje zvanje", veli taj
inae izvrsni kritiar. Tako i oboavalac heroja, Tomas Karlaj l , kae
da e se Engl^a pre odre i svojih najve ih dostojanstvenika i
indijskog carstva, negoli „ovog sel jaka iz Stra t forda"; i
dopušta ju i da je takvo miš l jenje „kao malo idolopoklonikd
izraeno", ipak dodaje: „Moemo kazati bez uvrede da se iz tog
Sekspira die neka vrsta uni- verzalnog psalma, ne nedostojnog da se
uje i meu još sve- t i j im psalmima."
X X V
Esejist i kri t iar Carls Lem otiao je val jda najdalje u ovoj vrst
i romantiarske kri t ike. On paradoksalno smatra da su „Sekspirovi
komadi manje sraunat i za pr ikazivanje na pozornici nego d e
la bezm alo m a kojeg drugog dram skog pi- sca“, a njegov razlog za
to je „njihova osobita odlinost". U njima ima tako mnogo onog što
ne dolazi u oblast glume, što nema nikakve veze sa okom, glasom il
l pokretom. „Kad gledamo predstavu", veli on, „vidimo na svoju
štetu da smo, umesto ostvarenja jedne ideje, samo materi jal
izovali i svukli jed n u lepu v iz iju na m erilo od k rv i i
mesa. Lspusti li sm o je dan san u potrazi za nedoku lvim
suštastvom.“
Izvan Engleske, Sekspirovo je delo najpre prodrlo u Ne- maoku, u
drugoj polovini osamnaestog veka. Nemaeki pisci i pesnici, ustajui
protiv okvira i stega klasicizma i, u elji za vraanjem prdrodi,
uznose i nepravilnost forme, maštu, oseajnost i nagon, osobine koje
su klasiari upravo osu iva- li , videli su u Šekspiru svoj pravi
uzor. Lesing je u svojoj H am burško j d ram aturg
ijit 1767/8. isticao Sekspiira ne samo iznad Korneja,
Rasina i Voltera ve i iznad svih ostalih klas inih i modemih
dramskih pesnika , osem Sofokla . Herder je isto tako bio
odušev ljen Seksp irom i svo je odušev ljen je preneo je n a
G etea. S am G ete kae d a su ga flrve stran ice iz Sekspira na ini
le njegovim doivotnim oboavaocem, a u Vi lhe lmu Majs teru
on veli ovo: ,,Ne mogu da dozovem u seanje nijednu knjigu, ni jednu
osobu, ni jedan dogaaj u ivotu koji je izazvao u meni tako veliki
ut isak kao što šu to u ini l i ovi odlini komadi Sekspirovi . . .
Meni oni izgledaju kao delo nekog nebesnog genija koji je s išao
meu l jude. . . . Coveku se ini kao da stoj i pred otvorenim
strašnim knjiga- ma Sudbine kroz koje vi t la ju vihor i s t
rasnoga ivota . Svako predosean je ko je sam ikada iskusio u
pogledu o veanstva i njegove sudbine, i koje sam, od detinjstva pa
nadalje, ga- jio u sk rivenom k u tu svo je d u še nalazim
ispun jeno i razv i- jeno u Sekspirov im dram am a. Izgleda
kao d a je on za nas rešio sve probleme, premda ovek ne moe re i da
se ovde il i onde nalazi s tvarna re —odgonetka." Ovakvo mišl jenje
Ge- teovo, i p rev od i Slegelovi, 1797—1810, — za k oje ne k i k
au da su n ajznaajni je delo nemakog rom ant izm a — doprinel i su
potpunoj pobedi Sekspira u Nemakoj.
X X V I
U Francuskoj je uticaj Sekspira došao Voltera. Volteir je prouavao
Sekspira, aid njegov je stav kritian, i m ere i ' Sekspirovo delo
krutim m eri lim a klasicizma, n ap ad a ga zbog nedostatka ukusa i
umetnosti . „Njegov je genije“, kae Volter, „plodan i pun snage,
prirodnosti i uzvišenosti , a l i i bez n a jm anje i skre dohrog
uku sa i bez na jm anjeg pozna- vanja pravi la ." Za Hamleta kae da
je „plod mašte nekog p ijan o g d iv ljaka" , a docnije, u
svojoj osam desetoj go- dini , uput io je pismo Francuskoj akademij
i u kojem je Se kspira nazvao varvarinom, i je delo, „ogromna
gomila, staj- skog smea, kri je po neko zmo bisera, i je iskre
genijalnost i sv etlu ca ju u uasnoj no i“. Fra no usk i rom an
tiari, Igo, Sten - dal, De Mise, De Vinji, Dima, i dr. bili su za
Sekspira, pisali su o njemu i pisal i su pod njegovim uticajem.
Viktor Igo u predgovoru Kromve la kae, izmeu ostalog:
„Linosti u odi su kolosi: Adam, Kain, Noje; u epu su divovi: Ahil,
Atrej, Orest ; a u drami su l judi: Hamlet , Makbet , Otelo. Oda
ivi od ideala, ep od uzvišenosti , drama od stvarnosti . Najzad,
ova trostruka poezija proistie iz tri velika izvora: Biblije, Ho-
mera, Sekspira."
Preko f rancuskih prevoda Sekspir je došao u Rusi ju u osamnaestom
veku, i romant iarski pokret u Rusi j i duguje mnogo Sekspdru.
Puškin i Ljermontov, kau, u i l i su engleski da bi i tal i
Sekspira u originalu. Meutim, napad na Sekspira, eš i i potpuniji
nego onaj Volterov, izvrsio je Lav Tolstoj, 1906. godine. On kae da
je itajui Sekspirova dela „osetio neodolj ivo odibijanje i dosadu",
i smatra da je „neosporna slava koju Sek spir uiva kao vel ik i g
en i je . . . ' jedno vel iko zlo . . . kao svaka la“ . Tols toj
dal je tvrdi : da Sekspir ne ume da stvara l ikove, da njegova l
ica govore i cine stvari ne sa mo neprirodne nego i potpuno
nepotrebne; on velia i s lavi mone i bogate, a prezire gomilu,
sirotinju i radnicku klasu, i odbija svaki pokušaj promene
društvenog poretka. Tolstoj je ovo, kao i V olter, p isao u
starosti, u sedam deset petoj go- dini ivota, i na to se moe
odgovoriti samo ovo: da je Sekspir, kao i svaki pisac, pripadao
svome vremenu, šesna- estom veku, i da je njegovo shvatanje is tori
je i poli t ike bi lo onaikvo kakvo je v ladalo i kod njegovih
savremenika i kakvo je po treba v rem ena zah tevala: s tab
ilnost d ruštvenog po retka , jaan je sred išne d rav n e
vlasti, m ir i red u zem lji, i bezbed-
X X V I I
nost od najezde zavojevaa. To je smisao i nauk svih deset
Sekspirovih is tori jskih i l i „kral jevskih“ drama, u kojima,
kako kae Valter Peter , „kral jevi nisu veliki l judi , ni t i su
zamišl jeni da to budu; naprot iv , to su mal i i l i sasvim obini
l jud i , ko j ima je nametnuta ve l ima. . . To je ona i romi ja
kra - ljevstva, oseanje da je ono u svojoj sre i samo de ja srea, u
svojoj tuzi samo de ja tuga“. Don Beili kae da, ako su red i
poslušnoet poli t ika doktrina ovih is tori jskih drama, njihov
pisac ni je bio ni najmanje slep oboavalac ranga i l i
poloaja: sa iziuzetkom jednog jed inog k ra l ja H en rija V,
svog idealnog vladara , Sekspir nam u svoj im is tar i jama daje
„galeriju likova zlo inaca i ludaka": ubica, deooobica, vero-
lomnika, nasilnika i slabia. „Nijedan republikanac", kae Beili , „
bi mogao traiti bolji tekst za besedu protiv mo- narhije i ar is
tokrat i je nego što pruaju ovi komadi."
V
Sekspir se prvi put javl ja u srpskohrvatskim prevodima sredinom
prošlog veka. Jovan Hadi objavio je u D elim a II,
1858, svoje prevo de d v aju o dlom aka iz M akbeta i
H enrija IV ; no najzaslunij i za prevoenje i uvoenje
Sekspira kod Srba je L aza Kosti. Kosti je , 1859, objavio u
Srbskom letopisu svoj prevo jednog odlomka iz Rom ea i
Ju lije (III, 5); 1864. organizovao je u Novom Sadu proslavu
tristogodišnjice Sek- spirova roenja, spevao je za tu pri l iku odu
„našem Vi- liju“ i preveo je dve scene iz Riarda I
II (I, 1, 2), koje su na proslavi bile izvedene:
i najzad , preveo je, sa originala, Ro mea i Juli ju,
1876. i 1907, H am leta, 1884, Cara Lira, 1873. i
1894, i Riarda III, 1898. Osem toga, K osti je u ra n
im Sek spi- rovim dramama našao obrazac za jampski s t ih koj i je
upotre- bio i u svojim o rig inaln im d ram am a, kao i za sv
o ju prozo- dlju, dikciju i opšti pesniki stil . Tragovi
Sekspirovog uticaja bili su uoeni i u nek ih dirugih srpsk ih
d ram sk ih pdsaca, kao što su J. St, Popovi, St. Stefanovi, M.
Ban, i J. Suboti. Sekspira su joe prevodili kod Srba, A.
Popovi-Zub, M. Ze- evi, A. Hadi, G. Gerši, M. Jovanovi, J.
Petranovi, M. Kosti, K. S. Staniša, . Ili, D. Brzak, Sv. Stefanovi
i dr.
X X V I I I
K od H rvata , S ekspir se jav l ja gotovo u isto vreme. -
ena goropadnica prikazana je u Zagrebu 1863, a zat im slede
M letaki trgovac, 1867, M nogo v ike ,
1868, R om eo i Julija , 1870. To su,
mediutim, bile ,,prerade“ Sekspira sa nemakog, a od 1894, d aju se
Sekspirove d ram e u svome pravome obliku, no i to su opet prevodi
sa nemakog jezika. Prvi prevod sa or ig ina la b io je p revod
Otela, prikazan 1919, a prevodilac je M. Bogdanovi , koji e,
u toku nekoliko slede ih godina, p rev es ti u ku p n o sedam
naest S ekspirov ih d ram a . M eu ran im prevodiocim a S
eksp ira kod H rv a ta istiu se D. D em etar, A. Senoa, J. E.
Tomii, I. Tmski, A. HarambaSi, N. Andri, S t M ileti, I . V ojnovi
i V. Nazor. Z anirnljivo je istaoi d a p rv i p revod jednog
odlom ka iz S eksp ira, kako je p >kazao I. Hergeši , datira ve
iz 1836: to je prevod na kajkavsko nare je Merkuci jevog monologa o
kra l j ic i Mab (Romeo i ulijeta , I, 4),
sauvan u rukopisu, a prevodilac je Ivan Kriz- mani .
Iako je prošlo vise od sto godina otkada su se kod nas p o
jav ili p rv i p revodi n ek ih S eksp irov ih d ram a, i m ada je
b ilo vise prevodilaca i vise p revoda po jed in ih dela, evo
tek sad a prvi pu t dobivamo celokupna Sekspirov a dram s k a i
p o etsk a d e la u srpskohrvatskom preivodu. Sa izuzetkom
dve drame , Kako vam drago i H am let, koje su
bi le objavl jene p re 1941, svi ov i p revodi n as ta li su
posle revolucije, a neki od nj ih objavl ju ju se ovde prvi put .
Trud i saradnja prevo- di laca i hvale dostojan poduhvat izdavaa s
tekl i su se u de b a r as; je r, eto, tak o rei u sam o p av
eerje p roslave e tiri- stogo dišnjice Sek spirov a roe nja, 1964,
njeg ov a celokupn a de la predana su u ruke naše javnos t i . Neka
b i to b io jedan deo našeg udela u vel ikom i optem s lavl ju koj
im prosve- eni l judski rod odaje s lavu i hvalu uspomeni Pesnika u
ko- jem „Tvorac i tav s tv o ri svet". J e r ako je m a u em
u da- nanje oveanstvo nepodeljenoga mišl jenja o vrednosti ne- kog
dela, kao vrhunske tvorevine razbori te misl i , poetskog nad ah nu
a, d pronocke vid ov itosti; d ela ko je d u b lje nego ijedno
drugo ponire u tajne uma i srca, i vise uzlee u p red ele m
aš te i snova; vern ije , oig ledn ije i b esp ris trasn ije s l
ika do bio i zlo u svetu; sa vedr i jim hum orom i dobroud- ni j im
smehom pr ikazuje komiku s i tn ih l judskih s labost i i za-
X X IX
bluda, i sa d ir lj iv im i uzvašenijim p atosam slika bol i
p a tn ju i s tradanje; i pri tom donosi konanu poruku: da zlo, i
kad: pobeuje, nosi u sebi svoj konaa n poraz i p ropast, i d
a rtv a nikad nije uzalud, no iz nje proizlazi dobro, i dobro
konano pobeuje — to delo su ove S eksp irove d ram e. U n jim
a je ovaploen svekoliki l jud sk i du h: m isaonost njegova um a,
oseajnost srca i polet mašte. Otuda njihova univerzalnost: razumlj
iva su i pr isna svim l judima sveta i veka, i arol i - jom
svoje um etno sti nrjihov tvocrac:
ini ceo svet srodnim.
Borivo je NEDI
B u r a je prvi put Stampana 1623. godine, u Prvom
jolio-izda- nju, gde zauzima prvo mesto, na 6elu komedija.
Ona je verovatna poslednji kom ad ko ji je
Sekspir napisao sm i, izuzev K o m e d i j e p o m e t
n j a , najkrai (2.068 redova). ViSe nego i u jednom svom
delu, Sekspir ovde poštuje klasino jedlnstvo mesta i radnje, i
drama se odigrava na zaaranom ostrvu za ciglo nekoliko sati.
Glavno lice ima nadljudske moi, a njegovi poslušnict, jedan
duh i jedno udo- vtSte — isto tako su
natprirodna bia; njegova ki jediristvena je medu Sekspirovim
ienskim likovima po tome.Sto nikad nije videla nijednu Senu
ni drugog muškarca sem svoga oca. 1 najzad, nepogre- San je
opSti utisak da u B u r i kao da ujemo glas samog pesnika,
koji se opraSta od „madije “ svoje umetnosti, od dr'ame i poezije
(TV, 1 i V, 1).
Komad je, izgleda, prvi put igran 1611 (verovatno je napisan
poetkom te ili krajem prethodne godine), a prikazan je i na
dvoru, 14. februara 1613, prilikom venanja Elizabete, keri
kralja Demsa I, i Fridriha, Palatinskog izbornog kneza. Za
tu priliku delo je vero vatno bilo revidirano, pa je tada naknadno
unesena i maskerata (IV, 1) — je din a u
Sekspirovim dramama — koja nema neposrednu vezu sa
glavnom radnjom, ali je za ovu sveanost venanja bila veoma
podesna, kao uostalom i ceo komad: „Inostrani kneevi
koji dolazi preko mora, ostrvska kneginjica koja nikad nije napu-
Stala svoj dom, mudri otac koji svojom oStroumnoSu dovodi do
sklapanja ovog srenog braka; svi su videli njihove dvojnike
medu blistavim druStvom koje je te februarske noi gledalo
predstavu."
Podsticaj i delom gradu za ovaj komad Sekspir je naSao u
objavljenim izveStajima o havarlji jedne eskadre engleskih brodova
kod Bermudskih ostrva, 1609, kojom prilikom se admiralski
brod „Morska pustolovina“ nasukao na obalu, i ljudstvo
se tako spaslo. Vesti o tome stigle su u Englesku 1610, a
tri uesnika objavila su potom svoje izveS taje .
Radnja se, m edutim , ne odigrava na Bermu- dlma („
noi si me priziv'o ", kae Kaliban, „da donesem rose sa
veno burnih Bermuda"), ve na nekom ostrvu u Sredozemnom
moru.
I unutraSnja, metrika, sti ls ka i tem atska analiza dela
nepo- bitno potvrduje da ono pripada poslednjem periodu tzv.
„traqiko- medija": stih je Slobodan i nepravilan, opkoraenja
su brojna (41 odsto) a samo se dva stiha (ne raunajui pesm e
i maskeratu) rim uju ; izraz je saet, reenice. su esto
eliptine, a bogatstvo m i- saone sadrine katkad preteie nad
jasnoSu izraavanja; naposletku, posle zla, patn je
i nepravde duh dobrote, pomirenja, praStanja i
kajanja pobeduje.
B u r a je, izgleda, jedan od dva-tri komada za koje je
Sekspir s&m smislio fabulu. On se koristio
pomenutim izveStajima o brodo-
1 Sekspir. 1 1
lomu za neke pojedinosti opisa; kao i jednom glavom iz prevoda
M ontenjevih E s e j a (O kanibalima) za sliku idealne
drave (II, l) ; im e Setobos našao j e u l s t o r i j i p u
t o v a n j a , itd. A ll u celini, fabula je,
izgleda, njegova, premda je naen jedan nem akl komad,
J. (um ro 1605), ij i je sadra j donekle sllan B u r l ,
Engle ski
f lumci su taj komad mogll gledatl u Nemakoj, ill su se
pak i ekspir i , moda, posluili nekim dosad nepoznatim
zajedni -
kim izvorom. u je prvi preveo dr Sv. Stefanovi i objavio je taj
prevod
u S rpskom . kn jiev no m glasniku 1937; delo je prv i pu t prika
zano u Narodnom pozorištu u Beogradu 1939. godine.
ALONZO, kralj Napulja SEB ASTIJ AN, njegov brat PROSPERO,
zakoniti vojvoda m ilanski ANTONIO, njegov brat, milanski
vojvoda-uzurpator FERDINAND, sin napuljskog kralja GONCALO,
poSten sta rt savetnik
\ napuljski plemi i FRANCISKO J KALIBAN, divljak i
nakazan rob TRINKULO, lakrdijaS STEFANO,
pija ni podrum ar KAPETAN BRODA VO A PALUBE MORN
ART
MIRANDA, Prosperova ki ARIJEL, vazduSni duh IRIDA
CERERA I JUNONA \ duhovi NIMFE I 2ETEOCI J
DRUGI DUHOVI U PROSPEROVOJ SLUBI
Mesto radnje
PRVI IN
SCENA PRVA
Brod na m o ru . Bura, sa g rm lja v in o m i sevan jem
m u n ja
(Dolaze KAPETAN BRODA i VO PALUBE)
KAPETAN Voo! VO Tu sam, kapetane; kako ide? KAPETAN Govori
momarima, dobri ovee. Pregri i te svoj-
ski i l’ emo se nasukati. 2urno, urno!
(KAPETAN odlazi. Dolaze MORNARI)
VO Hej, m om ci m oji! Bodro, bodro, mom ci! Brzo, brzo! Svi j te
vršno jedro! Paz’ te na kapetanovu piš ta l jku! Du- v a j1 dok se
ne raspukneš , ako ima m es ta !2
(Dolaze ALONZO, SEBASTIJAN, ANTONIO, FERDINAND, GONCALO
I DRUGI)
ALONZO Staraj se, dobri voo. Gde je kapetan? Drite se hrabro momci
.
VO M olim vas, idi te dole. ANTONIO Gde je kapetan, vodo? VO Zar ga
n e ujete? Vi nam sm etate u radu. Id i te u svoje
kabine. Pomaete buri . GONCALO Smiri se, dobri ovee. VO Sm iriu se
kad m ore bu de m irno. Odlazi te! Sta t i bu-
kaki talasi mare za kral jevo ime? U kabinu! Mir! Ne ometaj te
nas.
GONCALO D obro, ali n e zaboravi koga im aš na brodu.
1 Upueno vetru.
* To jes t ako ima dovoljno prostora izmeu broda i obale, da se
brod ne razbije.
5
VO Nikoga koga vo lim viSe od sebe. Vi ste savetnik. A ko moete da
nared i te t im s t ih i jama da se u t i ša ju i da od- m ah usp
ostav ite m ir, neem o se više dota i ueta; upo- trebite svoju
vlast . Ako ne moete zahval’ t© bogu što ste tol’ko iveli i
pripremite se u svojoj kabini za nesreni as, ako b i kucnuo. — i
lo, do bri mom ci! S klo nite n am se s puta, kaem.
(Ode)
GONCALO Taj obesenjak mi prua jakiu utehu; ini mi se da nema
nikakvu davl jeniku belegu na sebi . Po izgledu i naravi odlian je
za vešala. Dobri usude, potrudi se da ga obesiš . Od konopca
njegove sudbine napravi nam ue, je r n am je nae od m a le
pomoi. Ako n ije roen za ve- šala, onda teško nama.
(Odu. VO se vraa)
VO Sp uštaj vrš no jedro! Brzo! Nie, nie! U spori brod glavnim
jedirom. (Vika iznutra) N e u rlii te , avo vas odneo!
Grla t i j i su od bure i moje komande, ( S E B a s t i j a n , a n
t o n i o i GONCALO se vraaju) Zar opetJ .Sta ete ovde? Hoete
li da maneano sve, pa da se podavimo? Hoete da
potonete?
SEBASTIJAN Vrenga te uutkala, t i lajavo, bogohulno, ne- milosrdno
pseto!
VO R adi te v i onda. ANTONIO Na vešala, pseto! Na vešala, kuryin
sine, drski
larmadi jo . Mi se manje plaš imo davl jenja no t i . GONCALO Jam
im da se on neoe udavi t i , pa bio brod s lab
k 'o orahova l juska i probušen kao bludna devojura . VO Sav i jte
sva jedra , pa b rod uz obalu! Ne, raza pn i te i
glavno i prednje; na pu inu, dal je od obale!
(Ulaze MORNARI, mokri)
MORNARI Sve je propaloj na mol i tvu sad, N a m olitvu! P rop
a lo je sve!
(MORNARI odu)
VO S ta , za r nam se us ta m ora ju da h lade?3 GONCALO Na moli
tvi su kral jevi i kral j ;
Pomozimo im; is ta nam je kob.
• Zar emo morati da umremo?
SEBASTIJAN Gubim s t rpl jenje . ANTONIO Zbog prev are t ih
P ijan ic a4 gu bim o ivote. A nek* se, t i huljo razvaljenih usta,
Udaviš dok te zapl juskuje deset Pl ima!5
GONCALO Ipak e on na veSala, Pa ma se prot iv toga zakle la Svaka
kap vode i z inn ia da ga Proguta .
(Cuje se zbrkana vika: „Smiluj nam se!a — „Brod je
razbijen, raz~ bijenl“ — „Zbogom eno, deco!" —
„Zbogom, brate!" — „Brod je
provaljen, provaljen, provaljenla)
ANTONIO Potonimo s kral jem! SEB A STIJAN O prostimo se s nj im
!
(ANTONIO i SEBASTIJAN odlaze)
GONCALO Sad bih dao etir i s tot ine hi l jada ari mora za etreset
ari pustare, vresišta, polja utilovke, štipalice i l i ma ega
drugog. Neka bude volja višnjih! Ali bih vise
' voleo da umrem suvom smr iL
(Ode)
(Ulaze PROSPERO i MIRANDA)
MIRANDA Ako si vešt inom, mil i oe moj, Uzburkao tu vodu pomamnu,
Stišaj je. Nebo bi, izgleda, izlilo Smrdlj ivu smolu dole, da se
more Do nebeskoga obraza ne die Da gasi vat ru . A ja sam pat i
la
4 Za m om are se prialo da su Imall obiaj da plju k ad su u
nevolji. Taj obiaj je verovatno bio uzrok nekih brodoloma.
* Sud engleskog adm iraliteta osudivao je gusare na veSala po red
obale za vreme oseke, da ostanu na veSalima dok plima triput ne
nadode i vrati se.
7
S onima i ju sam patnju gledala! Divan bro (s nekim plemenit im
biem N a sebi, svakako) u p aram p arad ode. Do srca mi je
dopir’o taj krik! Jadnici , svi su potonuli s nj iml Da sam
boanstvo mono, ja bih tad More u zeml ju po topi la p re No
što bi ono progu talo ta j Lepi b rod sa sv ima dušama na n
jemu.
PROSPERO Priber i se i ne oajavaj , Ve saaljivome srcu reci svom Da
u injeno nije ništa zlo.
MIRANDA Da nesrena dana, avaj! PRO SPERO N išta zlo.
Sve što uradih iz brige je za te, Z a tebe, m ila, za te, keri ,
Sto ne znaš ko si, ni otkud sam ja, N iti to d a sam m nogo
višeg reda No Prospero, gospodar te bedne Celije, i sad jadan
otac tvoj.
MIRAND A Ne poeleh n ikad d a n eš to vise znam. PROSPERO Vreme je
da te obavest im bol je .
Pomozi da skinem svoj arobni plašt. — Tako.
(Ostavlja svoj ogrta u stranu)
Lezi ovde, simbole sve moje Veštine. Obri&i oci, umiri se.
Strahovit i prizor brodoloma Sto je izazvao tvoje saaljenje
Veštinom sam svojom dobro udesio, Da nijedna duša ni je izgubljena,
Pa ak ni v las s g lave onima na brodu Sa koga si ula krike i
videla Kako on tone. Sedi; t reba sad Da doznaš nešto vise.
M IRAND A Vi ste esto Zausti l i da kaete ko sam, 1’ ste zastajali
, i n a zalud na m i P itan ja rekli: „Pri ekaj, joe ne.“
8
PRO SPER O A li as je doŠ’o, i tre n u t n alae Da o tvoriš uši i
slušaš sa pan jom. Moeš li se setit i vremena Dok još nismo došli u
ovu eliju? Mislim da ne moeš, jer tad nisi još Imala ni pune tr i
godine.
MIRANDA Zbil ja , Mogu, oe.
PROSPERO Po emu? Po nekoj Drugoj kui ili l ' icu? Opiši mi
1Ma šta što ti osta u seanju još. MIRANDA Daleko je , pre l i i na
san
Nego na sigurno zn an je za ko je bi Pamenje moje moglo da t
i jam i . Zar me nekada n i je dvor i lo Cetiri i l i pet
ena?
PRO SPER O I viSe, Miranda. Al i o tkuda da to Zivi u tvom um u? D
a 1’ vidiš još što U ponoru mranom minulog vremena? Ako se seaš
iega što beše P re nego što si t i ošla ova mo, Setieš se i kako si
došla.
MIRANDA Ne, to ne mogu. PROSPERO P re dvanaes t l e ta ;
Dvanaest, Miranda, tvoj otac je bio Milanski vojvoda i jedan moan
knez.
MIRANDA Zar niste vi moj otac, gospodine? PROSPERO Majka t i je b i
la uzor od vr l ine
I kazala je d a si m oj a ki. Tvoj otac je bio vojvoda milanski , A
jedina mu naslednica t i , Od iste krvi k’o što je i on.
MlRANDA O nebo! Kakvo l i podlo nedelo O tera na s otud? II’ nas m
oda srea Dovede ovamo?
MIRANDA Srce m i krvar i Kad pomisl im kol’ke br ige vam zadavah A
ne seam se! Ali, ja vas molim, Produzite samo.
PR O SPE RO • M oj bra t, a tvoj stric, A ntonio — sluSaj m e pa
ljivo Kako brat moe bita podao! — On, koga sam najviše voleo
Posle tebe na svetu; kome sam Ostavio upravu drzavom Koja je u to
doba bi la prva Vojvodina, a Prospero prvi Vojvoda na glasu zbog
svog dostojanstva, Smat ran nenadmašnim u znanju i l ep im
Veštinama, i odan nauci — Ja sam os tav io v ladu bra tu
svom I povuk’o se od drave, zanet N aukom ta jnom . Tvoj nev
ern i s tric — Slušaš li me?
M IRANDA S panjom , oe moj.
PROSPERO Pošto se bio usavršio Kako da pr ima i odbi ja molbe, Koga
da podri, koga da obuzda, Moje je l jude napravio svoj im,
Preobrazio ih, i postavio nove. Imaju i kl ju od slubenika U slubi,
sva je srca u dravi Uskladio za pesmu što godi Njegovom uvu,
i tak o postao Bršl jan što mi stablo kneevsko je skrio I sonu mu
snagu isis’o. Ne slušaš?
MIRANDA Slušam, dobri oce.
PR O SPE RO Molitm, te, sluš aj me. Moja povuenost kojom zanemarih
Zemaljske tenje i predadoh se sav Bogaenju uma ta jnom naukom, Koju
narod ne zna da shvat i n i ceni , Probudi la j e u nevernom mi bra
tu Zlu prirodu, te moje poverenje,
10
K ’o d ob ar otac 5, izazva u njem u S up rotn os t svoju — veliko
neverstvo K oje, k’o X m oje poverenje, beše Bezgranino. Pa kad je
postao Gospodar ne samo moga pr ihoda Ve i m oje modi, on je —
slino o no m Sto ponavl janjem lai pre tvor i Pamenje svoje u
takvog grešnika Da u la svoju poveruje sam — Poeo da smatra
da je on zaista Vojvoda. Tako je iz namesništva tog I zamenikog
vršenja dunosti Vojvodske, sa svim pravima, poniklo S lav olju blje
— Cuješ li m e?
MIRANDA Vaša Pria bi, oe, izleila gluvog.
PRO SPER O — Da ukloni svaku preprek u izmeu Svog namesniš tva i
vojvodskog zvanja I da samodrac postane Mildna. Za mene je j adnog
moja kn j in ica Dovoljno velika vojvodina bi la . On me je za v
ladu dravom smat rao Nesposobnim , pa je ugovorio —
Toliko je udan vlast i bio ve — Sa napul j sk im kra l jem
da mu danak p laa I bude podanik, da pot ini svoju Vojvodsku krunu
kral jevskoj mu kruni , I da vojvodinu, nikad pokorenu, — V
aj, jad n i M ildnoi — u sram an ja ra m da.
MIRANDA O nebo! PRO SPER O Slušaj ugovor i ishod,
P a reci d a 1’ md je to m ogui bra t. MIRANDA Zgreši la b ih da ne
mis l im dobro
O svojoj ba bi; al’ do bre u trob e Raa ju ka tkad rave s inove
.
PROSPERO Cuj ugovor sad. Napuljski kral j , moj Zaklet i dušman,
usl išava molbu Brata mog, i on e, kao nagradu
®Kao dobar otac koji rodi nevaljalog sina. A postojala je i
po- «lovica: „Poverenje je mati prevare.“
II
Za n jegovu vemost podaniku I ni Seim ne znam koliki danak još, Is
tera t i mene i moje iz vojvodstva I predati lepi Mil&no sa
svima Foast ima mome bratu . Skupl jena je Izdajnika vojska, i
jedne pono i Zgodne Antonio otvor i kapi je Milana, a l judi o
reeni za to Po mrkloj no i odvukoše tad Mene i t ebe o tud up
lakanu .
MIRANDA O jada! Ja se ne seam tog plaa, Ali u sve to oplakati sad;
Suze mi naviru zbog udesa tog.
PROSPERO Pouj još malo, pa u ti tad re i 0 predstojeem p othv atu
bez kog Cela bi pria besmislena bila.
MIRAND A Sto nas onog asa nisu ubi li? • PROSPERO Umesno pitaš,
dete; moja pria
Izaziva takv o pitanje. rnila , Mene je narod to l iko voleo Da
nisu smeli krvav peat svoj Staviti na svoje delo, ve su lepšim Bo
jam a gnusni obojil i smer. Kratko: oni su nas u brod ukrcal i 1
morem odvezli nekoliko milja, Pa u t ru lu bark u7 prem est il i
tad Bez jedra, katarke i druge opreme, Koju i pacovi napustiše ve .
Tu nas os tav iše da vapi jemo moru Sto oko nas hu i , i da
uzdišemo Pred vetrovima koj i saal j ivo Odgovarahu nam na bo lne
uzdahe .
MIRANDA Vaj, koliko sam vam breme bila tad! PROSPERO O, heruvim si
bi la š to me št i t i .
Smeši la s i se nadahnuta snagom Nebeskom, d o k sam ja p rsk
ao m ore Suzama slanim, jec’o pod teretom. Tvoj osmeh m i, je u l
ivao hra bro st Da podnesem š to nas bude snašlo tad .
7 Barku su verovatno odvukli tamo pomenutim brodom.
12
MIRANDA A kako smo na kopno prispeli? PROSPERO Milošu bojom. Nešto
hrane, vode
Imali smo što nam je Goncalo, Plemenit i Napuljac, odreen Za
izvršitelja tog plana, pruio Iz milosrda zajedno s bogatim Ruhom,
rub l jem i d rugom opremom Sto nam je otad korist i la mnogo. A
znaju i da volim svoje knjige, Doneo ml je iz knjinice moje Sveske
ko je cenim vise od vojvodstva.
MIRANDA Kad bih ga ikad videla! PRO SPERO Sad se diem !8
(Stavlja na sebe arobni ogrta, da bi uspavao MIRANDU i
prizvao ARIJELA)
Ti sedi mirno i saslušaj kraj Te naše tune pvesti sa mora. Stigli
smo na ovo ostrvo, i tu si Od mene, kao u i telja svog, Obrazovanje
s tekla potpuni je No d rug e p rinceze sa v iše v rem ena Za
zabavu, a sa manje vrednih N astavnika.
M IRAN DA Nek vas nebo blagoslovi! A sad mi, oe, recite, molim vas,
— Jer moju ušu jos potresa to — Zašto si digao tu
buru?
PRO SPER O Zn aj ovo. Darelj iva srea (koja mi je sad Pri jatel j
ica) dovela je amo N a obalu ovu m oje p ro tivn ike; I moje
mi znanje budunosti kae Da je moja zvezda na vrhuncu svom; I ako
propustim da joj iskoristim Uticaj povoljan, srea e mi tad K lonu
ti zauvek. — P resta ni d a pitas; Tebi se spava, i vreme je
baš;
8 Mnogo je p ret resano da li ovo »Sad se iem “ prosto znai: sad
ustajem, ili znai: sad se diem u ivotu — sad ml je srea opet
naklonjena. Najverovatnije je da to znai i jedno i drugo.
13
(MIRANDA zaspi)
Hodi ovamo, slugo, hodi. Sad sam Spreman. Do i , do i , Arijelu
moj!
(Dolazi ARIJEL)
ARIJEL Zravo, vel iki gospodaru! Zdravo, Dini starešino! Dolazim da
vršim Sve što hodeš, pa bilo da letim, Plivam, ronim u vatru, i l ’
jašem Na v u n astim oblacim a tim . Ogledaj strogini
naredbama svojiim Arijela svoga i njegove mo i .
PROSPERO Jesi l i , duše, izveo tu buru Tano kako t i
naredih?
ARIJEL Doslovce. Sle teo sam na kra l jev brod, pa sam — Cas
na pramcu, as na t rupu broda, as n a krm i , u svakoj kab ini —
Sirio uas pojavom u vidu Plamena. Katkad se del ih sam
plamte i U is to vreme na mnogim mest ima. Na g lavnoj k a
tarc i, n a kosn iku ili N a k rs to v im a zap lam teo b ih
ja, Zestoko, p a b ih se sp aj’o, sje in jav ’o. Ju pitero ve 9 m
un je, te pretee Gromova, nisu hi tr i je ni t’ bre Izmicale oku;
plam, prasak sumporne H uk e k ’o d a be hu o pkolili monog N
ep tu n a10, te su m u ta lasi d rh ta li I t resao se trozubac moi
strašnl
PROSPERO Moj revno&ni duše! Ko je bio vrst Da mu t a huka ne
pomete um?
ARIJEL Ne beše duše koja ne oset i Grozniavo ludilo, što nije U oa
jan ju mahni ta la svom.
• Jupiter je vrhovni bog starih Rimljana.
1# N eptun je rimski bog mora; trozubac je bio simbol
njegove
moi.
14
Svi, sem mornara, sko iše sa broda, S to od m ene beše u p lam enu
sav, U penušavo more . Kral jev s in , Ferdinand, nakostrešene kose
— S lin ije trsc i no kosi — prv i je Sko io viknuvši: „ je
prazan, Svi avoli su ovde.“
PROSPER O Bravo, duše moj! Je li to bilo blizu obale?
ARIJEL Bilo je sasvim blizu, gospodaru. PROSPERO Jesu l i os ta l i
bez povrede svi? ARIJEL Ni dlaku sa glave nisu izgubil i ,
A ruho bez mrlje, lepše no što bese. I kao što si mi naredio ti, Po
os t rvu ih ras tur ih u grupe. Kral jevog sam sina iskrcao samog I
os tavio u kutu os t rva , Da vazduh hladi uzdasima svoj im. On
sedi s ovako skrš tenim rukama.
PROSPERO Sta s i uradio sa kra l jevim brodom, Momar ima i d rugim
brodovl jem?
ARIJEL Kra l jev brod miru je u pr i s tan iš tu sad , Dubokom zal
ivu, gde s i me t i jednom U pon o priz v ’o d a d on esem r o se
11 Sa veno burnih Bermuda. Tamo je Skr iven, a mornar i u t rupu su
broda. Ostavio sam ih u snu; moje ini I umor od muka uspaval i su
ih . Ostalo brodovlje bejah rasturio, Ali se omo ponovno zdruilo I
tuno plovi Sredozemnim morem N atrag u N apulj, s u v eren
jem da je Videlo kral jev brodolom i smrt N jegove velike
linosti.
PROSPERO O, moj Arijele, ti si tano izvršio Svoj zadatak; ali ima
posla još. Koje je doba?
11 Rosa je upotrebljavana u maiji i vraanju.
A R IJEL Prošlo pone ve. PROSPERO Bar za dva asa. A vreme do
Sest
Iskor is t iemo sada kao pravu Dragocenost.
AR IJEL Z ar im a još rada? k ada m i daješ zam orae poslove,
Podseam te na ono Sto si mi Obeao, a Sto nisi ispunio.
PROSPERO Gle nametl j ivca! A Sta bi t i hteo Da t raiš od
mene?
A RIJE L Ja slobodu svoju. PROSPERO Ni re i o tome pre no proe rok!
ARIJEL Ne zaboravi , mol im te , da t i je
Moj a sluba od ko risti bi la; N isam te lagao, n i inio
greške, Ni, sluei te, gunao, roptao, Pa si obeao da mi
oprostiš Godinu dana.
PROSPERO Z ar si smeo s um a Od kakve sam te muke oslobodio?
ARIJEL Ne . PROSPERO Jesi , i smatraS da je premnogo
Da gacaš po mulju t ih slanih dubina, Da tr iš po oStrom severcu,
da radiš U venama zemlje kad je s tvrdne mraz.
ARIJEL Ne, gospodaru. PR O SPE RO Laeš, nevaljale!
Zar zaboravi prokletu vešt icu Sikoraks, koja se od starosti, zlobe
Savila u obru? Zar je zaboravi?
ARIJEL Ne, gospodaru. PROSPER O Jes i. Gde je ona
Rodena?
A R IJEL U Aliru, gospodaru. PROSPERO A, je l i tako? Moram t i
jedanput
Meseno rei Sta si bio ti, Jer to zaboravljaš. Prokleta vešt ica
Sikoraks, zbog svojih mnogobrojnih zala, Jezivih ma i ja za ove j i
sluh, Prognana je iz Alira, k’o Sto znaš;
16
A ivot joj nisu oduzeli samo Zbog je d n e stv a ri.12 Reci, je li
tako ?
ARIJEL Jes te , gospodaru. PROSPERO I tu p lavooku
Grdobu mornar i dove l i su ovde I ostavili. Ti si, robe moj, Kao
Sto sam priaš, bio sluga njen. Ali si bio odve estit duh Da bi joj
gnusne naredbe vrsio, I odbio si njene zahteve. Ona te je zato, uz
pomo monij ih Slugu, i u svome neumitnom besu, Zatvor i la u
rascepl jenu je lu ; I bolno ukl ješ ten u procepu tom, Ostao si
punih dvanaest godina. Za to j e v reme i ona umr la I ostav ila te
tamo, gde si huk ’o Brekui kao vodeniki toak. T ad o strv o ovo —
izuzev ši te Pegave nakaze, njenog sina, tu Okoenog, nije poznavalo
Ljudskog l ika —
A R IJEL Da, K aliban, njen sin. PRO SPERO Tupav e, sem tebe i tog
K alibana
Sto me sad slui . Ti najbolje znaš U kakvoj sam te muci našao; Od
jeanja tvoga urlal i su vuci , I s trepelo srce gnevnoga medveda;
Bila je to muka za veno proklete, Sto Sikoraks ni je mogla da ras
ini . Moj a v es tin a13, k ad a sam došao I uo te, razjapila je
jelu I spasla te.
A R IJEL H vala, gospodaru. PROSPERO BudeS l i roptao, rascepiu
hrast
I ukl ješ t i t i te u cvornovatu Utrobu njegovu, dok ne odjaueš
Dvanaest zima.
a Verovatno zato što je bila trudna. ,s Bela maija, a ne crna maija
Sikoraksina.
2 Seksp ir 1
A RIJEL Pro st i, gospodaru. Pokoravam se tvom zapoveniš tvu I
revnosno u ti posluiti svojim Duhovnim snagama.
PROSPER O Radi samo tako, Pa u te kroz dva dana otpust i t i
.
ARIJEL O plemeni t i gospodaru moj! S ta da rad im? Kai samo š ta
.
PROSPERO Idi , u morsku nimfu se pretvor i ; Budi v idl j iv samo
za mene i tebe. A nev idl jiv za svako drug o oko. Idi , pa uzmi
taj oblik za sebe, I doi. Pouri.
(ABIJEL odlazi)
Pro bu d i se, m ilo Srce, probudi se; dosta si spavala.
MIRANDA Neobinost tvoje price me je eto Uspavala.
PROSPERO Otres i tu dreme Hajd’mo Kal ibanu, mome robu, š to nam
N ikada lju b azan odgovor n e daje.
MIRANDA On je gad, oe, mrzim da ga vidim.
PROSPERO d ok j e to š to j e m oram o sa n jim . On loi vatru ,
donosi nam drva I korisno slui. Hej, robe, hej ti Kalibane! Ilovao,
hej!
Odzovi se! KALIBAN (spol)a) D ovoljno je dirva
Unutra .
PROSPERO Hodi, kaem! Ima druga Posla za tebe. Kornjao, pouri.
(ARIJEL se vraa kao vodena nimfa)
Lepa sl ika! Krasni Ari jele, Cuj na uvo.
A R IJEL Go spodaru, bie.
(Ode)
18
PRO SPERO vTi o.trovni rpbe, koga av o rod i S tvojom zlom majkom,
dolazi ovamo!
(KALIBAN dolazi)
KALXBAN Najgora rosa, š to je moja majka Ikada skinula s nozdrva
movari , N eka p ad n e n a vas dvoje! N eka v e ta r Sa jugo
zap ad a14 d u va n a vas staln o I pokri je vam telo pl
ikovima!
PROSPERO Zbog ovoga eš još noas, to znaj, Imati greve, a 11 s
labinama Probadi š to ce t i ustavljat i dah. U gluho doba noi e ti
doi avolii da te m ue svakojakim Mukama; bieš izubadan gusto K’o
sae, i svaki ubgd biee ljuei No u jed pe la što ga
izgrauju.
KALIBAN Moram sad da ruam. Ovo je os t rvo Moje, po mojoj majci
Sikoraksi ; Ti mi ga uzimaš. Kad si prvi put Došao, t i si milovao
mene I postupao sa mnom vr lo lepo; JDavao mi vode s bobicama u
njoj; Uio me kako da nazivam sveitlost Veu, š to gori danju, i l i
manju Sto g ori n ou.15 T ad sam te voleo I pokazao t i š ta ostrvo
ima: Izvore slatke vode, slane lokve, I pustare, i plodno
zemljište; 0 prok le t da sam š to urad ih to ! N eka te
skole in i Sikorakse, Zabe, tvrdokrilci i miševi slepi! Jer ja sam
tvoje podaništvo sve, A pre sam bio svoj vlast i t i kral j , 1
driš me u tvrdoj steni toj Kao u svinjcu, i zabranjuješ mi Da ostal
i deo ostrva pogledam.
14 Za jugozapadn i se veta r verovalo da donosi kugu. 15 Sunce i
mesec.
2* 19
PROSPERO Najlaljiviji robe, osetljiv si Samo na bi , a ne na l
jubaznost! Postupao sam s tobom oveno, Neovee, ja sam te sm
estio U svoju vlastitu pe inu, dok nisi Pokušao da mi obešastiš
ker.
KALIBAN Ohoho! Kamo da se to desi lo! Ti si me spreio, inae bi ovo
Ostrvo bilo puno KalibanS..
M IRA N DA 15 G nu sn i robe, sposob ni z a zlo, Ti ne primaS peat
nikakve dobrote! Ja te saal jevah, i t rudih se da te N auim
govoru; svakoga sam asa Uila te neem. Kada ti, divljae, Još nisi
umeo da misliš, govoriš, Nego si m um lao k ’o beslovesna
zver, 2el jama sam tvoj im dala izraz , re . Ali tvoj gadni soj, i
kada ui, Ima nešto zbog ega dobra bia Ne m ogu tvo je društvo
podnositi. Opravdano s i s tav l jen u tu s tenu , A zasluio si
vise od tamnice.
KALIBAN U i l i s te me govoru, a moja Kor is t j e od toga š to
umem da kunem. Crvena kuga ubi la vas sve Sto ste me govoru vasem
nau i l i !
PROSPERO Veštiino Stene, odlazi! Donesi Drva. I pouri, savet t i je
moj, Da posvršavaš i druge poslove. Sleeš ramenima, gade? Ali ako
Ne izvršiš š to t i naredu jem , II’ izvršiš lose, muiu te
Grevima starca, ispunit i Tvoje kosti bolom, pa eš urlikati- Da sve
zver i drhte od tvoga jauka.
“ SekspirolozI Teobold i Drajden pripisivali su ovaj govor Pro-
speru. Mnogl urednici su se poveli za njlma i uneli tu Izmenu u
tekst. Hazlozi za tu Izmenu nisu dovoljno opravdanl, pa je zato nl-
smo nl prihvatili. Mlrandin gnev je sasvlm opravdan, zbog Kallba-
novog pokuSaja da Joj oduzme devianstvo.
20
(Za sebe)
Moram ga slušat i . Veš t ina mu je t ako mona , da b i S vla da la
S eteb a17, boga m oje m ajke , I pretvori la ga u njegovog
vazala.
PRO SPE RO T ako, robe; h aj d ’ sad!
(KALIBAN odlazi. ARIJDL se vraa, nevidljiv, svirajui i
peva)ui. Za n jim id e FERDINAND)
A R I J E L (peva) Doite na pesak uti, Pa za ruke tad; Pok
lon ’te se i po ljub’te sad ,18 Jer divlji talas uti. Tu i tamo
sko’te Cilo. Dobri dusi nek pevaju Pripev. Cujte, Cujte! (Cuje se
sa raznih strana: Vau! van!) Psi Cuvari laju. (Sa raznih strana
pripev: Vau! vau!) Cujte, Cujte! Cujem tu Pesmu gordog pevca.
(Cuje se pripev: Kukuriku!)
FERDINAND Gde l i je ova muzika? U zraku I l i na zemlj i? Pres ta
la je sad; A verovatno s lui da zabavi N ekoga boga n a
ostrvu tom. Dok sam na obali sedeo ale i Slom kral ja , mog oca,
ova je muzika Preko vode do mene dopira la Ublauju i burnog mora
gnev I moju tugu lepom melodi jom. Odatle sam pošao za njom, 1
bolje, ona me privuce ovamo. Ali je išezla. Ne, opet poinje.
A R I J E L (peva) otac tvoj lei pet hv&ti duboko.
Kosti mu sada postaju korali; Onaj biser tamo njegovo je oko;
Smrtne mu delove menjaju ti vali U nešto tako divno, dragoceno;
Posmrtno mu zvono nimfe zvone eno.
(Cuje se: Bim, bam!)
17 Seteb je bog Patagonjana. Njegovo ime se pominje u Idnovoj
lstorlji (1677. god.).
u U svim igram a igral su se prvo uzimali za ruke i kl an jail
jedan drugom ; ali je poljubac obino dolazio na kr aju
igre.
21
A RIJEL Slušaj! J a ih .evo ujem sad bum, bum. FERDINAND Ta pesma
pominje utopl jenog oca.
Ovo nije delo smrtnika ni glas Zem aljski. — S ad ga ujem iz n ad n
as.
PROSPERO Podigni resastu zavesu svog oka I reci mi šta vidiS.
MIRANDA S ta je to? Duh? Boe, gleda naokolo svud. Veruj mi, oe,
divnog je izgleda. Ali je duh.
PRO SPERO Ne, dev ojko, nije. On jede, spava, ima ista ula K’o i
mi. Ovaj vitez koga vidiS U brodolomu je bio; i kad bol (Taj crv
lepote) ne bi ga ruio, Mogla bi ga zvati lepotanom. Izgubio je
svoje drugove, Pa sada luta i t raga za nj ima.
MIRANDA Mogla bih ga nazvati boanskim Biem, jer ne videh u prirodi
još N išta tako plem enito .
PROSPERO <za sebe) Vidim Da sve ide kako sam eleo. Duše,
divni due! Za 0V0 u te ja Ve kroz dva dana oslobodit i
.
FERDINAND To svakako pesme pevaju boginji! Usliši moju moli tvu i
reci Ostaješ l i na ovom ostrvu, I uput i me kako da se v ladam. A
prva mi molba naposle tku glas i : O ti udo! Jesi 1’ deva ili
ne?
MIRANDA Nisam udo, vitee, ve deva. FERDINAND Moj jezik! O, nebo! A
prvi sam ja
M e’ on im a što tim jezikom govore. O da sam tamo gde se nj ime
slue!
PROSPERO Kako? Prvi? A šta bi bio t i Da te kral j napuljski uje
sada?
FERDINAND Bie Kakvo sam i sada, i koje se udi Slušaju i da o
Napulju govoriš.
22
On me zbilja uje19; i ja plaem zato Sto me on uje: ja sam kral j
Napulja, Jer o ima svojim još neosušenim, Gled’o sam davljenje kral
ja , oca mog.
MIRANDA O jada! FERD INAN D A s nj im e 1 velmoa svih,
Medu koj ima je milanski vojvoda Bio sa sv ojim ple m en itim sinom
.20
PROSPERO <za sebe) M ilanski vojvo da i njegova ki, Još
vrlija, lako bi pobili Tvrdenje tvoje , da je vreme tom. Zagledali
su se i zaljubili , Oslobodidu te, dobri Arijele, Zbog toga,
(FERDINANDU)
Jednu red, gospodine, Cini mi se da ste nešto pogrešili . Jednu re
!
M IRAND A Sto l i je otac tako strog? Ovo je trei dovek21 ko ga ik
ad Videh, a prvi je za kojim uzdišem. N eka saa ljen je g an
e oca mog Da mu i on bude nak lon jen k ' o j a
FERDINAND O, ako si devica i ako Srce je tvoje još slobodno sad,
N ain iu te n ap u ljskom k ra lj icom.
PROSPERO Lakše, gospodine! Još jednu rec samo.
(Za sebe)
Ve su u vlast i jedno drugome. tu b rzu ljub av o tea ti moram, Da
pobeda lak a ne po tcen i dar.
(FERDINANDU)
Još jednu red: ja t i naredujem Da poeš sa mnom. Ti si
prisvojio
w Fe rdinand sm atra da je on sada n apuljsk i kralj, pa uje sa-
mog sebe.
*> Ovo je jedino m esto u ovoj dram i, gde se pom inje Antonijev
sin. Moda Ferdinand misli da je Antonijev sin potonuo sa nekim
drugim brodom.
11 Prv i ovek je Prospe ro, a drug i Kaliban. Docnije Miranda
iskljuuje Kalibana iz broja ljudi koje je videla.
23
Ime ko je t i ne p r ipada ; t i s i K ’o uh o a do š’o n a ovo
ostrvo, Da ga od mene, gospodara, uzmeš.
FERDINAND Ne, tako mi ast i . MIRAN DA Ah, nikakvo zlo
N e m oe b iti u takvom e hram u. K ad bi z l i du h im ’o
tak o divan dom, Svi b i dobr i h te l i da s tanuju s n j
im.
PROSPERO Hajde sa mnom. A t i ga ne bran i ; On je izdajica. Hajde,
po i sa mnom. Okovau t i vra t i noge skupa; Pieš morsku vodu;
hrana e t i b i t i Skoljke iz potoka i suvo korenje I aice ira.
Poi za mnom.
FERDINAND Ne, Odupreu se takvom gostovanju Sve dok me dumanin ne
sav lada moj . (Isute ma, ali biva opinjen i ne mote da se
makne)
MIRANDA O, mil i oe, ne stavljaj ga tako N a odve su rov ogle
d, je r je on Plemeni ta roda i n i je s t raSl j ivac .
PROSPERO Sta! Pi le u i pet la? Vrat i ma U korice, izdajnie; ti si
Trgn’o ga, ne smeš udari t i nj im, Jer t i je savest grehom
obuzeta . Pokor i se , jer te mogu razoruat i Stapom, i mac t i iz
ruke izbi t i .
MIRANDA Preklinjem te, oe! PROSPERO Natrag! Ne veaj se
O moj ogrtafi. MIRANDA Oe^ saali se;
Ja j amaim za n jega .
PRO SPER O uti! Re, pa u te Izgrdit i , moda omrznuti . Sta!
Branitel jka varal ice? Pst! Ti misl iš da je l išen sviju mana, Je
r n i s i sem n jega i tog Kal ibana Videla nikog. Luckasta
devojko! Spram ve ine l judi Kal iban je on, A oni spram njega
andeli .
24
M IRANDA To znai Da je moja l jubav skromna; ja ne el im Da vidim
boljeg oveka od njega.
PROSPERO (FERDINANDU) Poslušaj, hajde. Tvoji su mišii Opet u svome
detinjstvu, bez snage.
FERDINAND Tako je. Moje su snage, kao u snu, Sve okovane. Smrt
oeva, slabost Što oseam, gubitak svih mojih Pri jatel ja , pretnje
ovoga oveka U ijoj sam v las ti — sve bi b ilo lak o Ako bih
jedanput dnevno iz zatvora Svoga ovu devu mogao da vidim. N
eka u svim a delov im a sveta Sloboda vlada, za mene je dosta
Tamnica takva.
PROSPERO <za sebe) Dobro dejstvuje.
(FERDINANDU) Hajde za mnom.
(ARIJELU)
Dobro si izveo, Vrli Ari jele. Hajde sad da uješ Sta imaš za mene
da uradiš još.
MIRANDA Ne plaši se; moj je otac, gospodine, Bolje naravi nego što
izgleda Po re ima njegovim. A ovaj Postupak je sasvim neobian Za