K r e č e k e šBudi jak kao Jakov

I l us trac i jama obogat i la

Mart ina Bas ta l ić

majč ina s jećanja uob l ič i la

Nata l i Šar ić

i zradu s l i kovn ice potpomog la udruga

MISLAV I PR IJATELJ I

Do c i l ja nas vod i Jakov

K r e č e k e šJAKOVE

„... Ja nekako... ne vol im jesen...

Tad odlaze nebom mlade pticešto tek su rašir i le svoja kr i la,

a tamo kud idu je svjetlo i sunce.Tamo je prava... prava mi l ina...“

mama

U sobu No1 stavi:

— 1 prozor

— 1 krevet

— 1 oblak

— 1 d ječaka

Mis liš da je to recept

za 1 najobični ji k išni dan?

Hm, samo ako loše kuhaš.

A dobar kuhar mora maštati.

4

Zamišljeni Jakov gleda u nebo.

Na jastučnici vezene ivančice.

Stavlja ruke pod glavu, li jeno se rasteže i

vragolasto smješka:

— Eh, ispod mene livada — iznad mene nebo.

Što još kuhar No1 može poželjeti?

5

Odjednom se iz sna prene veseli plišani žabac.

I to ne bi lo kakav žabac. Žabac pustolov!

Samo da napomenem: ovo je bolnička soba

za djecu. To što u dječjoj bolničkoj sobi postoji

ne postoji nigdje na svi jetu. Srećom to je tajna,

inače bi odrasli sve zakomplicirali. Ne znam baš

što to znači, ali zvuči odraslo.

Dakle, Krečekeš — jedan od plišanaca koji s lo-

vi za mnogo-krekeće-malo-meda-daje žapca.

No, mora ga imati svaka dječja soba, Dječjim

zakonom propisano! Po članu 195. iz Zakona o

dječjim sobama iz 1997. godine.

Na XII. plišanom vi jeću zaključeno je da je žabac

jedan od važni jih sastojaka za dobar provod.

6

KrEčEKEŠ:

Skupljam novac, primam keš!

Zovite me Krečekeš.

Mene prati dobar glas.

Imam ugled, imam stas!

7

Li ješter i N joško, dvi je mudre njuške, poznati

po mekoj dlaci i još mekšem srcu, javiše se

skoro uglas.

LIJEšTER:

Što ćeš reći, Krečekeš?

Slažeš čim zakrekećeš!

NJOšKO:

Samo kreči, samo maži.

Smi ješne su nam tvoje laži.

8

JAKOV:

Samo reci, Krečekeš,

o čemu sad krekećeš.

Poslušajte, drago vi jeće!

Svjetski žabac s pričom kreće!!!

9

Za one koji nisu djeca, kratka uputa: svaka

dječja bolnička soba, pa tako i ova, govori.

To djeca znaju pa njima ne treba napomena.

Ovo je samo za odrasle koji o mnogim bitnim

stvarima već odavno nemaju pojma.

To im je ci jena starenja.

10

SObA No1:

Nakloni se zelen žabac kao da je car,

pa započne svoju priču, a u srcu žar.

Publika se umiri la. Zavladao muk.

Sad će čuti pustolova nepovjerljiv puk.

Ispričao pravo čudo s drugog kraja svi jeta.

Pori jeklom je čak iz Kine, a star mnooogo ljeta.

Zapamtio vri jeme kad su ratovala carstva.

Na Kineskom zidu bio čuvar dostojanstva.

11

Gledaju ga svi u čudu, a Jakov se smješka.

Li jevo uho ne vjeruje pa ga stalno češka.

12

Veli žabac da je vapno, kamenje i s lamu

za pol zida pripremio tek u jednom danu.

13

Al’ kad mu se napuhala mašta poput mi jeha,

svi se na pod povaljali od grohotnog smi jeha.

Naljuti se! Zakreketa, onako, s visoka,

pa u čaši punoj čaja nesta u dva skoka.

14

red je spomenuti Mi juzu i Longeca. Mi juza

je zmi ja, istina, longi ja od Longeca, ali ni pauk

Longec ni je za bacanje. Ne s lažu se baš uvi jek.

Posebno kad Mi juza ogladni. No sad su s ložni

u mišljenju da Krečekeš priča ribarske priče

s Kineskog zida jer… svi znaju da je stigao iz

Kaufzemske, poštanskog broja 47000, koja radi

od 6:00 do 22:00 sata.

15

MIJUzA:

Sazidao ci jeli z id?!

Kreko, nek’ te bude stid!

LONgEc:

Jakov već od smi jeha jeca.

Muvaš poput onog zeca!

KrEčEKEŠ:

Kakvog zeca?! Što je s vama?

čemu, molim, ta galama?!

Valjda ja znam gdje sam bio

i što sam sve doživio!

16

SObA No1:

Krečekeš se pravda svima, al’ nema mu spasa.

Koštala ga s lavna Kina još s lavni jeg glasa.

Ostalo mu samo da se pritaji u čaši.

Možda bruku zaborave njegovi pajdaši.

17

Plišanci tajnu svojega postojanja vrlo uspješno kriju

jer imaju pravi pravcati faktor K — faktor za dobru i

munjevitu kamuflažu. Vidjet ćete što to znači.

Soba zna.

Iznenada netko kucnu na velika vrata.

Svi se brzo ukipiše k’o janje iz sata.

Mi juza legla uz rub zida, pogled joj je oštar.

Do prozora ukipi se srebrnkasti Koštar.

Boske meko opružio na krevetu leđa,

a Njošku se nova dlaka presi java, smeđa.

LONgEc:

Pobjegli ste poput vjetra!

Ne bojte se, to je Petra.

18

LIJEšTER:

Puštaj Petru! Kartu ima.

Voli pjevati sa svima!

Ni je mala stvar imati Kartu. Ona se dodjeljuje samo najhrabri jima. Uz to, s posebnim vještinama. Petra je Kartu dobila na jednoj ljetnoj smotri održanoj u Vatro-gasnom domu “Nuštar”. Priča se da se smotra morala održati baš tamo jer svi u Nuštru znaju koliko žare i pale ti Petrini bećarci. Pa rekoše, opreza nikad dosta.

JAKOV:

Ej ti jedna… Dolazi!

Kakvi su ti nalazi?

PETRA:

Javi la nam teta Dana:

Sunčan je ostatak dana!!!

19

U sobi nastade veliko veselje. Pjevalo se, plesalo, smi jalo, kao kad počinje proljeće. Samo je Krečekeš postiđeno virio iz čaše gorkoga čaja.

Uh, da bar ni je bi lo tog Kineskog zida, sad bi se i on veselio. Tko će sad preskočiti tih 6 metara stida. Možda su ga i zaboravi l i.

JAKOV:Petra, da ti šapnem plan:Krečekeš mi ost’o sam.Koštao ga zadnji skok.Guta čaj, a htio sok.

PETRA:S jedi žaba na dnu čaše.Krakovima stalno maše.Skupljaj novac, daj nam keša!

Izmamimo Krečekeša!!! 20

PRIJATELJI:

Hajd’ izađi iz te čaše. Zar ne voliš društvo naše?

Zagrljaj ti sad ne gine. Nek’ se čuje sve do Kine!

21

Kad je Krečekeš čuo da Petra odlazi kući,

poput vjetra iskoči iz čaše i zagrli je oko vrata.

Istina, oko njenog vrata već je bi lo ci jelo plišano

vi jeće. Ali zagrljaj ne bi bio zagrljaj da im se ni je

pridružio kreketavi sastojak za dobar provod.

22

Eto! Kad u jednoj sobi otvoriš jedan prozor,

dodaš jednu pri jateljicu, pomiriš jedno vi jeće

i zanemariš jedan oblak, dobi ješ recept za

naaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaajsunčani ji dan.

Dobar kuhar zlata vri jedi. Zlata…

23

O slikovnicama…

Što se zapravo događa u jednoj dječjoj bolničkoj sobi u kojoj su smješteni mali hematološki i onkološki bolesnici...

Jakov je bio dječak koji je bolovao od teškog oblika leukemije. S opakom bolesti borio se snažno, velikim duhom, optimizmom, smijehom, pjesmom i maštom. Puno vremena provodio je u izolacijskim sobama, ponekad tjednima i mjesecima. U tim trenucima, na bolničkom krevetu, bio je u društvu svojih plišanih prijatelja. Dao im je posebna, neobična imena, koja je ponekad teško i izgovoriti. Oni su bili prijatelji iz mašte koji su Jakovu pomagali da prođe sve što je trebao proći...

Nakon jednog mog sna, neobičnog susreta na internetu s Natali, dječjom pjesnikinjom i književnicom, nakon dužih razgovora s mladom ilustratoricom Martinom, čiji je anđeo brat Mislav, polako nastaje serija slikovnica „BUDI JAK KAO JAKOV“, u kojoj su glavni likovi Jakovljevi plišanci: Krečekeš, Liješter, Koštar, Mijuza, Njoško, Longec i Boskeee.

Jakovljevi plišanci oživljavaju samo u njegovom društvu i u društvu njegovih prijatelja. Tu leži njihova snaga. Svaka slikovnica ima glavnog junaka koji radnju smješta u novu sobu, kako se ho-spitalizacija ponavlja. Jakov, kao i svako dijete, samo želi otići… ozdraviti… putovati…

Dok njegova izolacija traje, plišanci sobu pretvaraju u najčarobniju točku na svijetu i svojom ga maštom vode na sva mjesta koja mu bolest uskraćuje. Stavljajući sebe u sredite priče, plišano vijeće biva nespretno, oholo i neskromno, ali već u sljedećem trenutku toplo i nesebično, u želji da svijet dovede Jakovu.

Slikovnice su zamišljene kao štivo koje se čita određenog dana: „Krečekeš“ ponedjeljkom, „Koštar“ utorkom, „Njoško“ srijedom… Djeca bi u bolnici na noćnom ormariću pripremila priču, kao tračak nade za sutrašnji... bolji dan.

Vjerujemo da su ove slikovnice poticaj i ohrabrenje za sve malene borce koji prolaze sličan put, ali i klica empatije za svu zdravu djecu, jer na malenom bolničkom krevetu, u sobi za izolaciju, čitav je jedan veliki i snažan svijet... poruka o darovanom nam životu...

mama Ivančica Rubido

„... vi ste cijelo vrijeme tu,u mom srcu, i kad se toga sjetim,

preko svega zla što me priječi, do cilja ja preletim...“

Jakov RubidoBudi jak kao Jakov